PRO ET CONTRA

KOMENTAR IVANKE TOME Dragi Zagrepčani, nije Milan Bandić dekretom doveden na čelo grada

Zagreb, 200220.
Gradska uprava. Trg Stjepana Radica 1.
Konferencija za medije na kojoj je predstavljena digitalizirana usluga Grada Zagreba E narudzbenica.
Na fotografiji: Milan Bandic.
Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX
Željko Puhovski / CROPIX

Milan Bandić

Dva desetljeća vlada voljom građana. Bilo je raznih kandidata, ali je na svim izborima demokratski pobijedio. I nije sada ništa drugačiji nego što je bio prije deset ili petnaest godina

Baš poput Nerona zagudio je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić kad je nad ruševinama u centru Zagreba među prvim slogovima koji su potekli iz njegovih usta bila pjesma da je trebalo njega slušati oko obnove fasada. Jer, kaže Bandić, da su se fasade obnavljale kako je rekao, sada ne bi bilo ni pet posto štete. Zna on jer je, kaže, žbukao i armirao. Ali ne zna, a cezar i ne mora znati, da fasada i statika nisu isto.

Onda u njegov pjev uleti novinarsko pitanje hoće li ukinuti naplatu parkinga. Dašta nego ga je to naljutilo, i istina je to što je rekao. Iz njegove perspektive su zahtjevi za besplatan parking u vrijeme širenja koronavirusa i snažnog potresa koji je razrušio centar grada doista opasniji od pandemije.

Prema zadnjem podatku koji su priznale gradske vlasti, Grad Zagreb je dužan više od milijardu kuna! I sada bi Bandić trebao opraštati parking! Ako parkirno mjesto nije zatrpano žbukom, ciglom i crjepovima, znači da se na njega može stati, a tko se parkira, neka plati.

Nadalje, zašto je netko mislio da će Grad pohrliti i pomagati u obnovi razrušenih kuća i stanova? Odmah su poručili. Tko je osiguran - njemu ništa. Ako nije osiguran, dobit će pomoć tek ako mu je uništeno više od 60 posto nekretnine, i to u vrijednosti pet posto troška. Tako je po zakonu, a tako će i biti ako Vlada Andreja Plenkovića ne odluči usvojiti novi zakon kojim će se definirati sanacija šteta nastalih u potresu koji je pogodio Zagreb. Ako bude takvog zakona, njegov će trošak pasti na državni, a ne lokalni proračun.

To je tako i samo su naivci mislili da će se Bandić u najnovijim nevoljama koje su nas zadesile ponašati drugačije. Pa godinama živimo u gradu čijem su gradonačelniku interesi i kvaliteta života stanovnika najmanja briga. Za čiju su korist izmjene GUP-a zbog kojih su se prije par mjeseci lomila koplja u Gradskoj skupštini? Je li projekt pretenciozno nazvanog zagrebačkog Manhattana u funkciji boljeg života Zagrepčana? Je li Bandić gurao veću izgradivost Donjega grada zato što bi centar time postao sigurniji u slučaju potresa ili zato da netko može izgraditi i naplatiti tri, četiri tisuće eura kvadrat?

Po društvenim mrežama i portalima ovih se dana prelijevaju potoci gorčine i ljutnje prema gradonačelniku Bandiću. Nabraja mu se propali projekt Ljeta na Savi na koji je spiskao 13 milijuna kuna, spomenik Franji Tuđmanu za 4 milijuna kuna, Spomenik domovini za 34,7 milijuna kuna, rasvjeta na Hendrixovu mostu za 5 milijuna kuna, obnova četiri kvadrata zahoda za gotovo 300.000 kuna, kante za otpad po cijeni od 3.800 kuna po komadu, četke za WC po 317 kuna koje u dućanu koštaju 7 kuna, fontane…

Ali čemu sve to, dragi sugrađani? Čemu sva ta ljutnja i prolijevanje te silne žuči? Nije Bandića nitko dekretom postavio na čelo Zagreba. Čovjek dva desetljeća vlada vašom voljom. Bilo je raznih kandidata, ali je na svim izborima Bandić demokratski pobijedio. I nije on sada ništa drugačiji nego što je bio prije 10 ili 15 godina. Hrmba sada jednako kao što je i do sada.

I dok vrijeđa novinare i građane, nema mjesta pitanju je li sve u redu s njegovom poslovnom sposobnošću. Izlišno je i pitanje hoće li dobiti i sljedeće izbore. Sve znamo, i za sve je sada kasno. Za saniranje štete od potresa u Zagrebu trebat će od dvije do sedam godina, a mnogi tragovi Bandićeve vladavine nikada se neće prekriti.

Izdvajamo