Što će se dogoditi u Hrvatskoj ako kojim slučajem nestane zajednička europska valuta, euro? To pitanje nije paranoidna fantazmagorija, ono je potpuno legitimno. Rast raznih europskih populizama uz nadolazeće izbore u velikim europskim zemljama tjera analitičare da propituju europsku monetarnu kataklizmu kao jedan od realnih scenarija bliske budućnosti. U slučaju pobjede, Marine Le Pen u Francuskoj namjerava provesti tri ogromne promjene: 1) zamijeniti euro s košaricom novih valuta, 2) vratiti nacionalnoj centralnoj banci nezavisnost i 3) kroz monetarnu politiku stvarati novi novac u cilju podizanja blagostanja i industrijskog rasta i zbog plaćanja javnih dugova. Drugim riječima, Le Pen bi izvela Francusku iz Europske unije. Pustimo sad na stranu koliko je njezin plan loš.
Talijanski populizam također je u značajnoj mjeri usmjeren na rušenje zajedničke europske valute, poglavito kad priča Beppe Grillo. Idejno nije daleko niti Geert Wilders, a i Nizozemce čekaju opći izbori u ožujku.
Ne treba posebno napominjati kako su ključni izbori oni u Njemačkoj. Ako padne Angela Merkel, bit će to snažan udarac ideji europskog jedinstva te stoga i zajedničkoj valuti. Mnogi strahuju kako uz dominaciju populističkih opcija u Francuskoj i Italiji te poraz Angele Merkel, eurozona sasvim realno može otići u povijest. Krhkosti eurozone svakako pridonose i fundamentalna neslaganja oko smjera monetarne politike Europske centralne banke. Očigledna podjela na fiskalni i monetarno konzervativnije (uspješnije) nacije i ekonomske bolesnike koji zazivaju stimulativnu monetarnu politiku praćen quantitative easingom, sigurno nije kohezivni faktor Unije. Može guverner Europske središnje banke poručivati Marine Le Pen kako je uvođenje eura ireverzibilno te isticati "Questo e'll trattato, this is treaty". To neće puno pomoći. Ukratko, mi se zaista moramo upitati što možemo očekivati u Lijepoj našoj ako propadne euro.
S obzirom na to da mi euro nismo ni uveli, već imamo monetarnu politiku koja je relativno labavo vezala kunu uz euro, mi ćemo jednostavno zadržati kunu i iznova je vezati uz, recimo, novu njemačku marku ili neku košaricu europskih/svjetskih valuta. Stoga naše početno pitanje zapravo treba preformulirati: što će se desiti sa štednjom hrvatskih građana i tvrtki koja je pohranjena u hrvatskim bankama u eurima? Hoće li u slučaju nestanka eura hrvatski štediše dobiti kune ili neku drugu novu/staru europsku valutu? To je toliko ozbiljno i teško pitanje da se na najodgovornijim mjestima boje ponuditi bilo kakav odgovor. Za to postoje dva razloga: prvo, kako sada stoje stvari, uopće ne znaju što će se dogoditi sa štednjom u eurima u slučaju raspada eurozone i, drugo, problem bi mogao biti toliko dramatičan da na njega stoga ne žele ni pomišljati. Može se ipak po zdravoj logici pretpostaviti da bi dan propasti eura mogao biti dan otrežnjenja za sve one koji godinama dosađuju pričama o nekakvoj velikoj suverenoj nacionalnoj monetarnoj politici kao poluzi rasta. Na dan propasti eura pobornici monetarnog suvereniteta mogli bi shvatiti kako su se zapravo trebali moliti za sudbinu eura.
U osnovi svih monetarnih sustava je povjerenje, a naši štediše su plebiscitarno poručili da vjeruju euru ili, preciznije rečeno, vjerovali su njemačkoj marki koja je postala euro. I pri tome je povjerenje u euro u zadnjih deset godina osjetno raslo. Ne tako davne 2006. godine u hrvatskim bankama kućanstva i nefinancijska društva držala su 58,6 milijardi deviznih depozita, od čega su 53,3 milijarde bilo u eurima. Nakon deset godina devizni depoziti narasli su na 114,1 milijardu, a od toga su oni u eurima iznosili 104,2 milijarde. Oko pet puta više nego kunski depoziti. Što mislite kako bi reagirali eurski štediše kad bi se dogodilo da im bankari moraju reći da ne mogu dobiti novu njemačku marku ili neku drugu čvrstu valutu, već samo kune umjesto eura? Sigurni ste da bi sve prošlo mirno i bez velike drame jer bi ljudi jednostavno povjerovali u to čudu od domaće suverene monetarne politike?
Nemojmo biti naivni, nama je opstanak eura i što skorije uvođenje zajedničke europske valute najsigurnija opcija. Svijet u kojem će vladati populisti, a nove nacionalne centralne banke propalog sustava eurozone sravnjivati potraživanja i obveze s ruinom od Europske središnje banke, malim nacijama bolje je ne zamišljati. Ako će, recimo, napuštanje eura Francuskoj podići cijenu servisiranja duga za 30 milijardi dolara godišnje, opći rast cijene zaduživanja neće plaćati samo Francuzi, već i svi oni mali s relativno lošim rejtingom. A to smo mi. Cijena politike koja može ugroziti radna mjesta u Francuskoj i osiromašiti francuske radnike, bit će naplaćena i u Hrvatskoj. Ako Talijani izračunaju da će im koristi od izlaska biti više od troškova, opet nema procedure koja može jamčiti uredni izlazak velike članice EU iz eurozone. To europski ugovor nije predvidio. Stoga možemo samo zaključiti da su svi antieuropski scenariji za nas male šok od kojeg bismo se teško oporavili, čak i ako nismo ni uveli euro.