Koliko sam imala godina kad sam počela primjećivati slinave poglede svih tih ogavnih tipova? Možda 12? Čim ti grudi počnu rasti, svaki idiot misli da ima pravo nabacivati se s vulgarnim komentarima. “Šta bi ja tebi radio, mala...” I ja sad znam šta bi ja tebi radila, ali to u šestom ili sedmom razredu nisam znala. Samo sam se strašno sramila, sakrivala se u široke tatine košulje i trudila se izbjegavati ljude.
Isti ti tipovi koji će bez srama zuriti u tijela šestašica i sedmašica i naglas im komentirati grudi i noge, sad su ljuto zabrinuti za mentalno zdravlje “jadnog djeteta”. Nevjerojatno ih iritira 16-godišnja švedska aktivistkinja, koja je uspjela postići ono što oni ne mogu ni sanjati. Kad sedmašicama komentiraju naglas grudi, to su “žene” ili barem djevojke, ali kad 16-godišnjakinja govori u UN-u, ona je “dijete”, i to još teško poremećeno.
Nema veze što mogu samo sanjati da govore engleski dobro poput nje. Ti su tipovi jednako odlučni da su oni ti koji prosuđuju je li neka žena vrijedna ili ne, je li za madraca ili za mudraca. Ako je za madraca, onda joj slijedi par desetljeća ponižavanja i vrijeđanja od svakoga kome se usput digne. A ako nije za madraca, još gore. Onda je za škovace.
Na tisuće ih je i strašno su nesretni što su socijalne službe u Švedskoj zakazale, pa je Greta umjesto u školi završila u New Yorku. Nije tako samo kod nas, Greta Thunberg uspješno je naciljala G-točku milijuna muškaraca. “To je dobar znak”, rekla je za Der Spiegel. “Ponekad čitam te komentare kako bih se upoznala s argumentima tih ljudi. Većina ih nema argumente: napadaju me na osnovu mog izgleda, ili dijagnoze. Ali dobar je znak da o meni pišu i da me mrze. Time pokazuju da me vide kao prijetnju”, rekla je u intervjuu njemačkom tjedniku, u veljači, nakon Davosa. Da, i tamo su je zvali psihički poremećenim derištem.
Argumenti, koga briga za to? Oni imaju svoje mišljenje. Jesu li se brinuli za 15-godišnjeg Justina Biebera, jesu li ronili krokodilske suze nad tužnom sudbinom Miley Cyrus, kad je s 15 s prvim albumom zarađivala milijune? Sjećate li se možda demonstracija protiv Ante Kostelića, da Ivicu i Janicu ostavi na miru, u školi?
Bilo bi baš lijepo da ova histerija oko 16-godišnje Šveđanke s Aspergerom, koja je preboljela depresiju, pokazuje da su Hrvati jako zabrinuti za mentalno zdravlje djece. Ali to nije tako. Nas je sramota zatražiti pomoć i ako ti dijete ima disleksiju. Sramota je otići psihologu, nedajbože psihijatru. Koga briga što ti dijete pati, važnije je što će selo reći.
Čak 50 posto mentalnih poremećaja počinje prije 14. godine života, upozoravaju stručnjaci iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Pogrešno je misliti da je to prolazno ili da se mogu sami izvući, ističu: važno je djeci pomoći što ranije, kako bi se spriječilo pogoršanje u kasnijoj dobi.
A brojke su strašne: u jednom razredu od 25 učenika, njih pet suočava se s problemima mentalnog zdravlja, a samo jedan dobiva pomoć. Što to znači? Da vaše dijete sjedi u razredu s nekoliko učenika koji imaju ozbiljnih problema, a nitko im ne pomaže. Da je to možda upravo vaše dijete, dok vi na Facebooku zapjenjeno kuckate o Greti. Ako preračunate brojke HZJZ-a, riječ je o 90.000 učenika naših osnovnih i srednjih škola. Nekakvu stručnu pomoć dobiva otprilike njih 18.500. To onda znači da više od 70.000 djece u Hrvatskoj pati u tišini - dok njihovi očevi, stričevi, djedovi (i neke majke, tetke, bake) pjene po internetu zbog lošeg švedskog socijalnog sustava.
Zato pustite Gretu, bogata Švedska zna se sama pobrinuti za svoju djecu. Radije se okrenite oko sebe, zagrlite svoje dijete, razgovarajte. Ostavite se Grete: u ovom trenutku 70.000 dječaka i djevojčica u Hrvatskoj teško pati, a da nemaju nikoga da im pomogne.