Zamislite da je sada u Hrvatskoj na vlasti Živi zid. Ne ovaj koji se raspao na sitne komadiće, nego onaj Živi zid koji se, a nije to bilo davno, na ljestvici rejtinga političkih stranaka probijao na drugo mjesto.
Ivan Pernar bi nas od koronavirusa liječio vitaminom C, a u skladu s politikom Živog zida, država se ne bi mogla zadužiti i upumpavati novac u gospodarstvo kako bi osigurala likvidnost i spašavala radna mjesta. Banke, HNB, MMF i sve takve institucije po političkom programu Živog zida su sotone koje valja zaobilaziti. Da nam vlada Živi zid, nitko ne bi bio deložiran, a obitelji bi gladne živjele u stanovima koje ne mogu otplatiti.
Ne znamo koliko će dugo trajati pandemija virusa Covid-19 i kakve će biti posljedice za ekonomiju, hoćemo li se za godinu dana početi oporavljati ili ćemo za šest mjeseci obilaziti poluprazne police u trgovinama, ali smo neke pouke već mogli izvući.
Naše generacije do sada nisu imale priliku gledati posljedice izbora populista i nacionalista, no sada možemo vrlo jasno vidjeti što se događa u zemljama u kojima su građani na izborima prednost dali populistima i nacionalistima. Uzmimo SAD gdje je na valu populizma vlast preuzeo Donald Trump.
U zemlji vlada potpuni kaos, a Trump je iznio procjenu da bi mogli imati 100.000 mrtvih. Ili Veliku Britaniju, u kojoj je premijer Boris Johnson pandemiju dočekao ležerno s tezom da ne treba poduzimati nikakve restriktivne mjere poput zatvaranja škola, nego treba pustiti virus kako bi se stvorio imunitet krda. A kada se shvatilo da zdravstveni sustav to ne može podnijeti, London je završio u karanteni.
Uzmimo i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji se na početku ismijavao s pandemijom i poručivao građanima da idu u shopping u Italiju jer će sve biti jeftinije, a sad je uveo policijski sat u zemlji te građane putem medija obavještavao o tome kako se on osobno ne osjeća baš najbolje.
Ili ono što nam je još bliže - Zagreb. Dvadeset godina birači su za gradonačelnika birali Milana Bandića jer im je najvažnije bilo gledati kako krstari po kvartovima, povremeno podijeli po par stotina kuna sirotinji i priča da zbog nas “dela od jutra do mraka”. Sada, kada je u potresu srušen centar grada, Bandić je najprije izvrijeđao vlasnike srušenih kuća jer nisu u njih ulagali.
Pokazalo se da ni grad nije ulagao u građevine koje su njegovu vlasništvu, posebice javne ustanove, da je spiskao novac iz pričuve na crkve po BiH, ali za to ne haje, nego odbija da Grad Zagreb financijski sudjeluje u obnovi.
Evo nam sad, ravno pred nama, živa i konkretna situacija - kriza kojoj nitko ne može predvidjeti tijek, kraj i posljedice, pa prosudimo što nam je važnije. Jesu li nam od životne važnosti rasprave o ustašama i partizanima, ugrožava li nas ćirilica kao pismo nacionalne manjine, što je trubio gradonačelnik Vukovara Ivan Penava i na tome si dizao popularnost, ili je za život važnije nešto drugo?
Domaći populisti i nacionalisti naglo su zašutjeli. Nekoliko puta se oglasio Miroslav Škoro, ali nije ponudio ni jedno rješenje za krizu s kojom se suočavamo. O mjerama za očuvanje radnih mjesta, naplati PDV-a, isplati minimalca, moratoriju na kredite, suspenziji ustavnih prava radi sprječavanja širenja virusa na dnevnoj bazi raspravljaju ljudi iz etabliranih političkih stranaka i stručnjaci raznih profila, dok Vlada donosi odluke. I to je glavni razlog zbog kojeg je Hrvatska danas u redu zemalja koje se prilično dobro nose s pandemijom.