U Moskvi se zapravo nije dogodilo ništa neočekivano, iako je djelovalo šokantno. Vlada je “pala”, ali sve ostaje po starom. Sve to što se događa dio je plana ili operacije kodnog naziva “Što nakon 2024”, odnosno kada Vladimiru Putinu istekne četvrti predsjednički mandat. Kremaljska vrhuška zamislila je da ga ostavi na vlasti kao garanciju za svoj opstanak i očuvanje stečenih pozicija i bogatstva. U svakom slučaju, dojam je da se sve to radi samo s jednim ciljem - i nakon Putina Putin, jer vladajuća elita ne vidi drugo rješenja, misleći da joj to omogućava vječnu vlast i prenosivost kao u aristokratskom društvu.
Ruski analitičari ionako taj sustav nazivaju “dekorativnom demokracijom” jer se, zapravo izmjenama ustava, samo želi formalizirati “neizmjenjivost” stanja stvari. Putin je osim toga ovim promjenama sebi omogućio prvo - da samostalno odlučuje o svojoj sudbini i drugo - da ima dovoljno vremena, pune četiri godine, da sve formalizira, razradi mnoge varijante i scenarije svog ostanka na vlasti te osmisli funkciju koja i njemu i vrhuški najviše odgovara, ali i pripremi i navikne rusku i svjetsku javnost na to da “nema druge”. Uz to, ima vremena da se kroz dvorske borbe i provjere definira najbolji nasljednik, koji će zadovoljiti elitu i nastaviti “istim smjerom”.
Važno je da u ekonomiji ne bude većih potresa, da se zadovolje socijalne potrebe i da se Rusija i dalje pozicionira kao međunarodni igrač kojeg uvažavaju, ali ga se i boje. Trenutno Putin upravlja situacijom. Solidno stoji na “tržištu”, a liberalna oporba je slaba, prema njoj se brutalno odnose, usto ju se svakodnevno opanjkava kao izdajničku, pa od nje ne prijeti veća opasnost. No, četiri godine Putinu daju mir da sve odradi onako kako je zamislio, ali to i nije tako kratko razdoblje da se neke stvari u ruskom društvu ne bi promijenile.