Isus sve vidi, Isus sve zna. Nije Isus nepravedan, nego život pa nemaju svi dovoljno love. Isusu su svi jednako dragi, ali nisu svi Isus. Ako je Isus umro bezveze, nećemo sad to tjerati dovijeka.
Život je okrutan, mora da si misli svaki pošteni vjernik iz onog mjesta Reka otkako je lokalni župnik Mario Križanac iz Župe Presvetog Trojstva obznanio da o donaciji ovisi koliko će koji vjernik biti poznat. Slava ovisi o novcu. Ovaj banalni ne osobito radostan zemaljski život, ipak se može dobro iskoristiti, ukrasiti nekim dobrim djelom kojim će se koristiti i drugi. To je nekako sva mudrost iskrenih dobrih djela.
Ono, učiniš nešto dobro, a ne tražiš ništa zauzvrat. Vjernici narečene župe gradit će Križni put, onu stazu koju je Isus morao proći noseći na leđima križ. Pritom su ga mlatili, vrijeđali i tek su mu rijetki pomogli. No, Isus je znao da mora sve istrpjeti pa je mirno nosio svoj teret i pustio da ga pribiju na taj isti križ. Onda je umro i sve kako je ispričano. Podravski vjernici neće graditi baš tu, nego svoju, u čast Isusa.
To je lijepo, onda će svi moći ritualno prolaziti tu stazu, malo se mentalno približiti jedni drugima, župniku, biskupu, papi, Bogu i Isusu samom. Ovisi o snazi vjere koju nose u sebi. Župnik je dobar čovjek. Znan je kao netko tko želi da mu vjernici budu najbolji. Svojedobno je raspustio zbor jer su mu članovi, pjevačice i pjevači bili nestašni. Brbljali su i loše pjevali. Nitko nije vjerovao njihovim pjesmama. Vjernici su za misa mislili da su ovi propali na onom televizijskom showu, da su škart-pjevači i da je bolje kada bi umjesto njih na misi puštali glazbu s Deezera. Župnik ih je zbog toga rastjerao, raspustio zbor usprkos njihovu trudu i sastavio novi.
Malo su gunđali, ali zna se tko je glavni u crkvi. Drugom je prilikom tražio da mu razmaknu automobile kada je došao na sprovod, jer je kao i na svakom groblju bilo blata na prilazu, a on nije htio hodati blatan. Uostalom, taj što su ga pokapali se nije imao što žaliti, ionako je umro i njemu je svejedno. Ali župniku nije, taj je imao još cijeli dan pred sobom, bio je gost i htio je da ga i drugi tretiraju kao gosta. Naravno da je u pravu, na sprovodu su svi živi gosti.
Župnik Križanac sada je pozvao vjernike da pomognu izgradnji Križnoga puta. Napisao im je da njihovo ime može biti označeno uz put, ako to dobro plate: “Preporučamo da obitelj prema mogućnosti daruje 100 kuna. Ako želite da vaše ime bude uz postaju križnog puta, potrebno je donirati iznos od 1000 kuna, a za vaše ime uz glavni križ potrebno je donirati 3000 kuna.”
Da je župnik Križanac malo maštovitiji, mogao je ubaciti i ponudu za led slova kojima bi bilo ispisano ime vjernika koji je više platio za svoje ime na Križnom putu, neka koja bi se palila i gasila, izmjenjivala, možda i mijenjala boju. Ako to ne bi vrijedilo koju tisućicu više, onda kvragu i sva digitalija ovog svijeta. Ne, nije župnik to objavio kako bi pokazao da će Isus više cijeniti one koji plate više, svi mogu jednako klečati pored puta, ali oni koji mogu platiti, neka plate. “Cilj, dakle, nije omalovažiti one župljane koji nisu u mogućnosti donirati veliki iznos.
Dapače, tko nije u mogućnosti ništa donirati, nije obavezan. Onim župljanima koji su u materijalnoj i duhovnoj oskudici rado pomažemo preko župnog Caritasa”, rekao je župnik Križanac jednim novinama kako bi umirio vjernike koji nisu razumjeli njegovu nakanu i ideju. Iako, onima koji nisu skužili odmah, ionako nema pomoći. Njima jednostavno ostaje da se vrate na početak i nauče napamet: Isusu su svi jednako dragi, ali nisu svi Isus.