Uniforme su opet u modi!
Školske i vojne su in, a znanstvene su očigledno out. Živjeli!
Ovaj nas je tjedan učiteljica zatražila da se izjasnimo u vezi s dječjim kutama za školi. Još joj nismo ništa odgovorili jer, iskreno, nemam pojma ni zašto bismo se uopće trebali baviti time. Netko je rekao da će kute smanjiti vidljive razlike među djecom pa će se smanjiti zadirkivanje i diskriminacija djece, ali taj netko mora da desetljećima nije bio u školi. Naime, razlike se vide na svakom koraku. Vide se po odjeći i obući, ali se vide i po torbama, frizurama, mobitelima i svim mogućim gadgetima. Vidi se u stvarnosti, ali i na društvenim mrežama. Vide se i po tome koja djeca ne dolaze na rođendane jer si ne mogu svaka dva tjedna priuštiti kupovanje poklona za nekoga. Vidi se po tome koji roditelj oklijeva s pristankom da njegovo dijete ide na školski izlet jer ne zna kako će platiti tih 160 kuna... Ma, realno, vidi se po apsolutno svemu i meni je potpuno nejasno kako će školske uniforme izbrisati sve te razlike ili bilo koje ozbiljne probleme našeg obrazovnog sustava.
Društvene probleme neće riješiti školske uniforme, a sigurno neće ni vojne. Naime, prošli se tjedan opet polemiziralo o uvođenju obaveznog vojnog roka. Naravno da sam bio oduševljen idejom jer ne mogu zamisliti išta korisnije za klince koji su upravo završili srednju školu. Što će im kvalitetno obrazovanje i kvalitetni poslovi nakon školovanja kada mogu učiti pucati i koračati. I slušati. Bespogovorno slušati naredbe. Ako vam narede da prekopate asfalt u dvorištu, morate odgovoriti: Da, naredniče!
Ako vam narede da zajašete konja na fotki u uredu, naravno da morate oduševljeno uskliknuti: Da, naredniče!
Pa ima li išta korisnije za snalaženje u modernom društvu od slušanja bezumnih naredbi? Je li nekome palo na pamet da bi u sustavu obrazovanja, ali i nakon njega, trebalo ljude poticati da njeguju unikatnost i korištenje mozga? Ma kakvi... A to je danas važnije nego ikada prije. U društvu koje se stalno i sve brže mijenja, tehnologija napreduje golemim koracima, mijenjaju se društvene norme i uloge, mijenja se i priroda brojnih poslova i zapravo jedino kako možeš opstati u takvom društvu jest da stalno napreduješ i koristiš svoju glavu, ali ne... ajde neka prvo nauče isključiti mozak i slušati naredbe. I razumijem da je to nužno za vojnika. On ne smije preispitivati autoritete jer mu život ovisi o tome. S druge strane, društvo funkcionira sasvim suprotno. Društvo budućnosti zahtijeva da stalno koristimo svoju glavu, da se stalno razvijamo, učimo... U društvu budućnosti moramo stalno brusiti svoj intelekt da bismo bili uspješni u svijetu koji se stalno mijenja!
Prošlotjedno istraživanje pokazalo je da je većina hrvatskih građana za uvođenje vojnog roka, i to zbog neočekivanog razloga - roditelji su rekli da će to njihovu djecu naučiti disciplini. Ma što ih to vojska može naučiti u 30 dana što roditelji nisu uspjeli u 18 godina? Hrvati su patentirali tu monstruozno kilavu krilaticu: Brigo moja, prijeđi na drugoga! Jer lakše nam je misliti da netko drugi treba odgojiti našu djecu.
I nemojte me krivo shvatiti, mislim da je jako teško zdravo odgojiti dijete. Čak i kad imamo idealne uvjete, i dalje je teško. Čak i ako smo i mi i naš partner zrele osobe u stabilnoj vezi i posvećeni smo odgoju. Čak i ako imamo zdrave poslove koji nam osiguravaju normalne životne uvjete, a ne ukradu cijelo vrijeme pa se imamo prilike posvetiti djeci onako kako ona zaslužuju. Čak i da imamo djecu koja nisu prezahtjevna i čak i da imamo potrebnu pomoć oko odgoja, čuvanja i sl. Čak i uz sve to, i dalje mislim da je zahtjevno odgojiti zdravu djecu.
A s obzirom na to da većina ljudi nema zadovoljenih ni nekoliko navedenih uvjeta, a kamoli sve, potpuno razumijem koliko je to zahtjevno. I baš zato što je toliko zahtjevno, bilo bi lijepo da nam sustav olakšava izvanredno plemenitu, ali ipak zahtjevnu ulogu odgoja.
I zato umjesto obaveznog vojnog roka, osigurajte nam obavezne roditeljske tečajeve jer bi to bio humaniji i mudriji način korištenja državnog novca! Očigledno je pomoć potrebna mnogim roditeljima koji ne znaju kako da izađu na kraj s vlastitom djecom.
Ne trebamo uniformirati vlastitu djecu. Ni doslovno ni metaforički! Trebamo ih naučiti koristiti mozak. Trebamo im ojačati kičmu, a ne slamati je tako da bezumno slušaju naredbe. Trebamo im pomoći da razviju suosjećanje prema drugima i drugačijima, a ne da si umisle da ih oni ugrožavaju. Ma, treba im sve i svašta... Jedino bez uniforma mogu. Jednako kao i bez uniformiranog mišljenja!