Zamjena Pave Barišića nestranačkom ministricom koju je uvjetovao HNS, Blaženkom Divjak, dočekana je dobrim dijelom kao olakšanje, prvenstveno zbog nagomilanih kontroverza oko njezina prethodnika i maglovitog puta kojim je sustav krenuo.
Što očekivati od nove ministrice?
Vraćanje kurikularne reforme na zdraviji put, što ne znači da će Boris Jokić ponovno doći u prvi plan. Divjak je svoju ulogu zamislila kao čist početak, što podrazumijeva odmicanje političkih utjecaja na sadržaj reforme, ali i rješavanje kočničara i opstruktora reforme.
Kolike su joj u tome šanse?
Naivno je očekivati mirnoklizeću ljeto-jesen sezonu. Iako spominje podršku i HDZ-a i HNS-a, ali i javnosti kojoj je stalo da se reforma provede i djeci osigura normalnije obrazovanje, pred ministricom su zamke. Pritiske može očekivati iz HDZ-a, koliko i iz već uvježbanih marginalno-političkih i akademskih skupina.
Hoće li imati slobodne ruke u kreiranju tima?
Takav je ustupak gotovo nemoguće očekivati. HDZ-u i bliskima zapravo nije u interesu prepustiti obrazovnu reformu (oprez, ne zaboraviti nove zakonske intervencije po visokom obrazovanju i znanosti) nestranačkoj ministrici i participirajućem junior-partneru HNS-u te samomislećim stručnjacima. Potvrda za to je u Plenkovićevu nedemantiranju priopćenja s potpisom Hrasta (iako, tko zna tko li je pisamce naručio?) s porukom: nemamo namjeru odustati od marširanja po sustavu, niti dopustiti odlazak izabranica Vican-Buljan Culej.
Ima li kurikularna reforma šanse?
Nastavak tumaranja po kurikulumima i kurikulima dovodi do daljnjeg zastoja provedbe Strategije znanosti i obrazovanja. Nastavi li se tumaranje, i taj je dokument na dobrom tragu da uđe u korpus usvojenih i zaboravljenih. Apsolutni konsenzus oko obrazovanja i reforme u Hrvatskoj je nemoguć. Rješenje je u čvrstoj ruci, umjesto popuštanjima pod egidom kompromisa.