Gledajući u srijedu na RTL-u kako mi Lino Červar pred milijunskim auditorijem crta metu na čelo, umjesto Woodyja Allena za promjenu sam se sjetio Montyja Pythona. Nezaboravna je ona grafiti scena, zar ne? Ona u kojoj palestinski ustanik pod okriljem noći na zidu šara parole protiv rimske vlasti i taman dok završava grafit "Romanes eunt domus", na djelu ga uhvati rimski vojnik pa ga za kaznu što je nepismen natjera da poruku napiše još sto puta - ali ispravno.
Pazi prijatelju, "Rimljani idite kući" gramatički točno piše se "Romani ite domum", u nastavku će strogi vojnik podučavati pobunjenika. Ili da skratim - Krušelj, gospodine Červar. Nikakav Kušelj, nema smisla da odredi za odstrel po gradu traže onoga dubrovačkog glumca, nego Krušelj. Dajte ljudima preciznije instrukcije, ako ih već ne uspijevate koncizno i suvislo izdiktirati vlastitim igračima u vrijeme time-outa. Jer kada ste me već naumili pet minuta javno cipelariti na televiziji, kada ste odlučili diskretno pozvati nekog odvažnijeg pripadnika rulje da me presretne u mraku i nauči pameti, kada ste usput pozvali i članicu Uprave i vlasnicu Hanza Medije da mi se zahvali na suradnji, minimum bontona nalagao bi da mi onda barem naučite prezime. Kao što bi bolji običaji nalagali da policiji prijavite identitet ili barem telefonski broj tog hrabriše koji me je "natamburao" i o tome s vama kasnije dijelio iskustva.
Ali dobro, recimo da se šprahfeler može dogoditi svakom, posebno čovjeku u povišenom raspoloženju, pa k tomu još i treneru koji živi pod presingom velikih očekivanja javnosti. Dogodi se, također, da se na velikim natjecanjima na nož posvade izbornici i treneri s novinarima, dogodi se pritom nerijetko da netko prijeđe granicu.
Neki dan u društvu Branka Tuđena, dugogodišnjeg urednika Večernjaka i Sportskih novosti, evociram kako je on zaratio s Ćirom Blaževićem za sva vremena kada je tada popularnom izborniku napisao "Ćiro blefer". Dogodilo se za vrijeme Eura '96. Tamo je Blažević i inače prilično žučno ratovao s novinarima, kao što su s reporterima iz vlastitih zemalja kasnije na velikim turnirima ratovali, evo po sjećanju govoreći, belgijski izbornik Waseige ili francuski šef Domenech. Drugim riječima, nisu novinari nikakve svete krave da ne bi znali otrpjeti kritiku ili poneki "silenzio", ali s druge strane - zar su izbornici sakrosanktna bića iz susjednih galaksija? Mislite li zaista, gospodine Červar, da posjedujete službeno MUP-ovo ovlaštenje da raspisujete potjernice za novinarima koji vas se usude kritizirati?
Lini Červaru sam nakon poraza protiv Njemačke napisao da je trenutačno najslabija karika reprezentacije i da me putanja njegove karijere podsjeća na onu Josea Mourinha posljednjih sezona. Trofejne riznice su tijesne za sve njihove trofeje, ali zlatna oplata naočigled otpada i publika sve jasnije vidi da su oni prošli preko zenita. Na ovom SP-u Červar se prvo svesrdno pobrinuo da Hrvatska izgubi utakmicu s Brazilom jer je nerazumno forsirao igru bez vratara. Nakon poraza protiv Njemačke koji je potom uslijedio pobrinuo se režirati neviđen skandal tražeći zatvor za danske suce jer su, ni manje ni više, "pogazili olimpijsku povelju". Isti onaj Lino Červar koji je prije samo godinu dana na Euru tobože nehotice uhvatio za ruku bjeloruskog igrača i tako spriječio kontranapad. Dakako, bez zabrinutosti za integritet rukometne igre i sveta načela olimpijske povelje.
Nema što, velik ste šampion, gospodine Červar. Ali i ništa manji demagog...