Drugi službeni posjet Kolinde Grabar-Kitarović Bosni i Hercegovini došao je u pravom, ali i posljednjem trenutku. Uskoro slijedi kampanja za parlamentarne izbore i državni posjet tog tipa neće dolaziti u obzir, a istoga dana kad je hrvatska predsjednica sletjela u Sarajevo, zahuktala se i rasprava o izmjenama izbornog zakona, što je za Hrvate u BiH izuzetno važno pitanje.
Posjet je dugo i pomno planiran i razrađen do zadnjeg detalja. Prošle je godine o stanju u BiH Grabar-Kitarović razgovarala s Donaldom Trumpom, Jean-Claudeom Junckerom, Antóniom Guterresom i Vladimirom Putinom, koji je jasno dao do znanja da neće biti ništa od Dodikova maštanja o odcjepljenju Republike Srpske. Svjetski lideri dali su potpunu podršku Kolindi Grabar-Kitarović, ne kao “kraljici Balkana”, već kao političarki u kojoj su prepoznali kapacitet da pokrene odnose na jugoistoku Europe kako bi BiH opstala kao država. Kaos na Balkanu, nažalost, nije prošao i dalje je to trusno područje Europe, a hrvatska predsjednica ima želju ne samo štititi interes hrvatskog naroda u BiH, već dati doprinos konsolidaciji države koja sve više izdiše u međunacionalnim trzavicama, korupciji i razjedinjenosti.
Posljednji državnik kojeg je Grabar-Kitarović posjetila prije odlaska u BiH bio je turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, koji, da se ne varamo, ima jak utjecaj na Bakira Izetbegovića i bošnjački korpus u BiH. Nije bio, naravno, slučajno predviđen tajming za razgovore u Ankari, jer i Turska ima sve veći i jači utjecaj u BiH, pa uskoro slijedi i trilaterala Turske, Hrvatske i BiH. Tako su predsjedničini razgovori sa svjetskim čelnicima bili prava uvertira za ovaj koji je uslijedio s tročlanim Predsjedništvom BiH.
Činjenica je da je Grabar-Kitarović, kada je prvi put posjetila BiH, bila oduševljeno dočekana, a sada bez neke posebne euforije i s malom rezervom, prije svega kod Bošnjaka, iako su izostali neki spektakularni prosvjedi. Razloga je više, prije svega to što se bošnjačka strana osjetila ugroženom, ali i uvrijeđenom nakon što je predsjednica otvoreno progovorila o opasnostima islamskog fundamentalizma koji ima korijene i u susjednoj državi. Bila je u pravu, što su poslije pokazali izvještaji obavještajnih zajednica. Kao što je bila u pravu kada je tvrdila da nije moguć nekontrolirani priliv izbjeglica u Europu, što je tada zasmetalo i moćnoj Angeli Merkel, a danas tu tezu prihvaćaju svi. A Grabar-Kitarović je u pravu i kada traži da se poštuje Daytonski sporazum, jer on u ovom trenutku jedini garantira da BiH ostane i opstane.
U dijelu medija u BiH posljednji istupi hrvatske predsjednice tumačili su se kao pokušaj miješanja u unutarnje odnose, što nije točno. Izvlačile su se riječi iz konteksta, pogrešno su naknadno interpretirane, pa je bilo dosta nervoze i kod Izetbegovića i drugih bošnjačkih političara. Briga za Hrvate, koji su svakako najugroženiji, ne znači i miješanje u BiH, a zahtjev da se poštuje Daytonski sporazum posve je legitiman i opravdan. Stanje u BiH nije dobro, destabilizacija se osjeća na svakom koraku, a Hrvati unutar Federacije već dugo ne vide prostor u kojem se mogu osjećati zadovoljnima. Zato je izborni zakon izuzetno bitan da novi izbori pokažu da je BiH zaista domovina tri konstitutivna naroda, u kojoj ravnopravno odlučuju o vlastitoj sudbini i sudbini cijele zemlje. U protivnom, ta država nema dugoročno šansu za opstanak.
To zna Kolinda Grabar-Kitarović, kao i svjetski čelnici koji su pažljivo saslušali njeno viđenje stanja u BiH. Za Trumpa je važno da BiH ne postane mjesto iz kojeg bi se regrutirali novi islamski ekstremisti, Putin će podržati Srbe, ali do određene granice, a EU je sretna da se ovim problemom bave drugi, kao često do sada. Jest da je Federica Mogherini u više navrata bila u BiH, ali u Bruxellesu su svjesni da je ta država još jako daleko od europskih integracija. A Hrvatska, koja s BiH dijeli granicu dugu 1001 kilometar, itekako ima interes da se krene energičnije prema Bruxellesu.
Kada se ogole diplomatske fraze, potpuno je jasno da Hrvatska i BiH u ovom trenutku imaju i mnogo otvorenih pitanja od kojih ne treba okretati glavu. Izgradnja Pelješkog mosta samo je jedna od tih elektriziranih tema, a bilo bi mnogo idealnije da su Bošnjaci prihvatili taj projekt koji zaista ni po čemu nije sporan. Ali, nisu. Tako sada Hrvatska traži saveznika u Dodiku kojemu most ne smeta, ali će sigurno za podršku nešto tražiti, a to samo još više zaoštrava podjele kojih ne bi trebalo biti.
I pogled u prošlost, što je kulminiralo nakon presude šestorici Hrvata u Haagu, pokazuje da se strasti još nisu posve smirile, pa je Kolinda Grabar-Kitarović inzistirala da se u Sarajevu nađe s Majkama Srebrenice. Ali, prošlost ovaj put treba ostaviti po strani, bitno je potaknuti predstavnike triju naroda da postignu dogovor oko ključnih reformi. U tom pogledu je odlazak hrvatske predsjednice u BiH važan, a mjeseci koji dolaze pokazat će je li bio i uspješan.