Malo mete dućan, malo nosi robu iz skladišta. Potom reže šunku kupcu pa trkom za “gastro” pult. Ljudi strpljivo čekaju, baš su pilići “zazvonili” da ih se iskrca u vitrinu jer u suprotnom će karbonizirati. “Teta” prodavačica sve to sama “behandla”, pokušava zalediti smiješak i tako, ako Bog da zdravlja, možda doživi 67., odnosno mirovinu. U njoj će, doduše, teško uživati jer joj neće pokriti ni osnovne troškove, a zdravlje će već biti u tolikom deficitu da će se uglavnom bilježiti od liste do liste čekanja za kojekakve preglede i pretrage pa što bude. U prilog joj ne ide ni prosječno očekivani životni vijek Hrvata koji žive tri godine kraće od prosjeka građana EU-a, pa u idealnim uvjetima može “dohvatiti” jedva desetak godina mirovinskog staža.
No, ministar zdravstva za sve “tete” ima poučak - “od rada se ne obolijeva”. Govori li to vlastito iskustvo? Pitanje je jedino tko to nema šanse oboljeti od rada - Kujundžić ministar ili pak Kujundžić liječnik. Gotovo je sigurno da bi mu kao liječniku i mnogi kolege imali što reći na temu “obolijevanja na radu”, kako oni čiji je liječnički poziv i fizički naporan tako i oni svakodnevno izloženi raznim drugim opasnostima za zdravlje. Ako se na poslu i od posla ne može oboljeti, upitno je i zašto hrvatski zdravstveni sustav plaća liječnike medicine rada i čemu služi ta specijalizacija koja bi trebala navodno skrbiti o zdravlju zaposlenih.
Možda ministar ne zna, ali Hrvatska ima i Zakon o listi profesionalnih bolesti koje medicina priznaje onima koji su oboljeli od rada. No, istina je da ta lista ne poznaje ministarsku “profesionalnu” bolest premda i ona zapravo postoji. Naime, ministri iz svoje fotelje jedino “prate boljitak financija”, a sve teže vide one koje je radno mjesto toliko “izraubalo” da više nemaju snage ni pitati “kad će penzija”, a kamoli je dočekati zdravi.