BRISELSKI POUČAK

Može li njemačko-francuski savez i dalje usmjeravati cijelu EU

TOPSHOT - German Chancellor Angela Merkel listens during a joint press conference with French President Emmanuel Macron, who attends via video link, at the Chancellery in Berlin, Germany, on May 18, 2020 on the effects of the novel coronavirus COVID-19 pandemic. (Photo by Kay NIETFELD / POOL / AFP)
AFP

Još ima nejasnih detalja oko njemačko-francuskog prijedloga o 500 milijardi eura pomoći najugroženijim regijama i industrijama u EU. No, prema prvim reakcijama, njihov stav neće se tako lako pretvoriti u formalnu odluku institucija EU

Nije prvi put da se uoči važnih odluka u Europskoj uniji najprije dogovore Njemačka i Francuska bilateralno, a da se onda taj dogovor, uz male izmjene, pretvori u odluku Europske unije. Nije prvi put da su o ključnim stvarima, poput visine paketa za oporavak, zajedničkog proračuna EU i načina i uvjeta raspodjele novca, države Europske unije podijeljene u tabore.

Gotovo uvijek je tako. I često se dogodi da njemačko-francuski dogovor bude ključ rješenja. Na summitima Europske unije države članice svađaju se oko nečega, podijele, dođe do zastoja, onda se negdje u nekom hotelu u Bruxellesu nađu pred jutro njemački i francuski lideri, dogovore zajednički stav, i to se onda pretvara u rješenje s kojim se svi slažu.

Hoće li i ovaj put biti tako nakon što su se njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron dogovorili o paketu od 500 milijardi eura pomoći najugroženijim regijama i industrijama u EU u oporavku nakon krize s koronavirusom. Na prvi se pogled čini da će sada najprije Europska komisija, a potom i druge države članice slijediti taj prijedlog. Ima mnogo razloga za to. Jedan je politički.

Moć Njemačke i Francuske unutar EU kao motor koji pokreće Uniju. Drugi je razlog to što je prijedlog kompromis. Naime, Francuska i Njemačka dosad nisu imale isti stav o tom pitanju. Dok je Francuska imala više razumijevanja za zahtjeve da pomoć bude u bespovratnim donacijama, Njemačka je bila bliža stavovima skupine država koje su “štedljive” i koje ne žele zajedničko zaduživanje i misle da pomoć iz EU mora biti putem povoljnih kredita, a ne bespovratnih sredstava.

Ima još nejasnih detalja oko njemačko-francuskog prijedloga. No čini se da je kompromis u tome da pomoć bude kombinacija bespovratnih sredstava i povoljnih kredita. S tim da novac iz tog paketa za oporavak bude korišten pod istim uvjetima kao i sredstva iz EU proračuna. To bi značilo da države koje koriste taj novac moraju biti otvorene za kontrole i revizije iz europskih institucija, u ovom slučaju Europske komisije.

Ipak, na osnovi prvih reakcija, ovaj put je situacija malo složenija i više se njemačko-francuski stav neće tako lako pretvoriti u formalnu odluku institucija EU. Ovo je sada test moći njemačko-francuskog jedinstva unutar EU, ali i veliki test za Ursulu von der Leyen i njezinu Europsku komisiju. Bivša njemačka ministrica dobila je taj posao jer ju je na to mjesto prvi predložio francuski predsjednik Emmanuel Macron kao kompromisno rješenje.

Ona je brzo pozdravila spomenuti prijedlog nazvavši ga “korisnim i konstruktivnim prijedlogom”. No pitanje je hoće li Komisija samo prenijeti taj prijedlog i predstaviti ga kao svoj ili će izaći s potpuno svojim prijedlogom koji bi se i po visini i po uvjetima punjenja i korištenja bitno razlikovao od njemačko-francuskog.

Komisija je u nezavidnoj poziciji. Ako bude slijepo slijedila stav Njemačke i Francuske, naljutit će druge države članice, i to one koji su na dijametralnom suprotnim pozicijama. Države poput Italije, Grčke, Španjolske i druge ne žele da im monitoring Bruxellesa visi nad glavom dugi niz godina, što može značiti i nametanje teških odluka.

Radije će se zaduživati same nego koristiti novac a da zauzvrat imaju stroge kontrole. Države poput Nizozemske, Austrije, Švedske i Danske ne žele odustati od tvrdog stava da pomoć mora biti u kreditima i nju svaka država mora sama vraćati. Ni oni ne žele odluke koje su nametnute iz Berlina i Pariza, a da njihovi građani moraju snositi najveći financijski teret. Pogotovo sada kada su i te države jako pogođene krizom koja nije štedila ni bogate ni siromašne.

Za tjedan dana će Europska komisija vjerojatno izaći s novim prijedlogom Višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2021. do 2027. godine. Paralelno s tim, izaći će i prijedlog paketa o oporavku koji je nedavno i najavila predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.

Ono što će se nakon toga događati bit će pravi test Europske unije koja više, ni zbog krize s virusom ni zbog činjenice da se s Višegodišnjim financijskim okvirom toliko kasnilo, neće imati vremena za duge rasprave i prepucavanja.

Ne budu li brzog dogovora, stvari bi mogle izaći izvan kontrole i spriječiti da EU iz krize izađe jača, kao što Angela Merkel vjeruje, nego da izađe iz nje toliko ranjena da dugo ne može stati na svoje noge.

Izdvajamo