BRISELSKI POUČAK

Nakon europskih izbora 2019. godine porast će snaga krajnje desnice - ali i ljevice

Hungarian Prime Minister Viktor Orban addresses the supporters after the announcement of the partial results of parliamentary election in Budapest, Hungary, April 8, 2018.REUTERS/Leonhard Foeger TPX IMAGES OF THE DAY
Leonhard Foeger / REUTERS

Viktor Orbán

Za manje od godinu dana, točnije od 23. do 26. svibnja 2019., u 27 država članica EU održat će se izbori za zastupnike Europskog parlamenta. Kao i prije, Europski parlament najavljuje kampanju kojom bi građanima objasnio važnost tih izbora, nadajući se da će oni na njih izaći u većem broju nego prije. Poznato je da je odaziv na takvim izborima u stalnom opadanju, a da se u mnogim državama, pogotovo novim članicama, oni doživljavaju važnima samo za one koji budu izabrani na mandat od pet godina. Jer, takva je percepcija u javnosti, onda imaju velike plaće, dodatke i druge povlastice.

Europski izbori bit će zanimljivi i zbog toga što su prvi bez Velike Britanije, a nakon njih će Europski parlament biti bitno drukčiji nego što je bio dosad, s mogućnošću jačanja krajnje desnice, ali i ljevice te smanjenja broja zastupnika desnog i lijevog centra. Od stožernih stranaka najviše bi mogli profitirati Liberali, pogotovo ako se francuski predsjednik Emmanuel Macron odluči priključiti skupini Europskih liberala. Zbog Brexita će se promiješati i karte među političkim skupinama, a najviše će koristi od Brexita, u odnosu na druge skupine, imati Europska pučka stranka (EPP) koja je trenutno najveća u Europskom parlamentu i jedina bez ijednog člana iz Velike Britanije.

Premda je uloga Europskog parlamenta još u mnogim pitanjima sporedna, osim kod potvrđivanja proračuna i sastava Europske komisije, biti najvećom stranačkom skupinom znači imati prednost i pri dodjeli vodećih funkcija u drugim institucijama EU, poput Vijeća i Komisije. To se vidi i sada kada EPP ima sva tri mjesta šefova institucija: Donald Tusk je predsjednik Europskog vijeća, Jean-Claude Juncker Europske komisije i Antonio Tajani Europskog parlamenta. Na sva mjesta iz EPP-a računaju i nakon jeseni sljedeće godine, kada i Tusku i Junckeru istječe mandat. No, za to moraju zadržati status vodeće stranke u Europskom parlamentu.

Trenutačno u Parlamentu od 751 zastupnika najveću skupinu ima Europska pučka stranka, čiji su članovi iz Hrvatske HDZ i HSS. Oni imaju 221, a drugi je S&D iz lijevog centra sa 192 mjesta, čiji je član SDP. Treći su konzervativci iz ECR sa 70 zastupnika kod kojih je Ruža Tomašić, dok su Liberali iz ALDE-a četvrti sa 67. U redovima liberala sjede Jozo Radoš iz HNS-a te Ivan Jakovčić iz IDS-a. U skupini zelenih, koja u Europskom parlamentu ima 50 mjesta, sjedi Davor Škrlec iz Oraha. Brexitom će najveći gubitnik biti skupina ECR (Europski konzervativci i reformisti) u kojoj britanski konzervativci čine većinu.

Ta je skupina i stvorena na inicijativu britanskih konzervativaca kada su napustili EPP jer su smatrali da se previše okreću euro-federalizmu, a pridružile su im se i neke stranke iz središnje Europe, poput Poljske i Češke, koje bi mogle dominirati tom skupinom ako ona uopće preživi Brexit. Zajedničko im je to što se svi protive dubljim integracijama unutar EU i prebacivanju dodatnih ovlasti na zajedničke institucije u Bruxellesu. Od ukupno 70 zastupnika u toj skupini, Britanaca je 20. Isti broj bi izgubili i socijalisti, gdje je trenutačno 20 zastupnika britanskih laburista. Zato je EPP, u kojem već dugo nema ni jednoga Britanaca, u velikoj prednosti i dalje će biti najsnažnija skupina u Europskom parlamentu. Skupina EFDD (Europa slobode i izravne demokracije) vjerojatno će i nestati jer su od 48 zastupnika čak 24 iz britanske euroskeptične stranke UKIP.

Međutim, Europska pučka stranka sada se suočava s izazovima unutar svojih redova. Sve su popularniji u toj skupini, pogotovo među svojim biračima, konzervativniji političari poput Viktora Orbana, ali i austrijskog kancelara Sebastijana Kurza, a sve manje Angela Merkel i Jean-Claude Juncker. Da im ne trebaju njihovi glasovi, EPP bi vjerojatno odavno iz svojih redova izbacio Orbanov Fides. No, neće jer su i za tu stranku brojke i politički utjecaj važniji od načela na koje se poziva. Zato su pokušaji nekih umjerenijih europskih političara iz EPP-a, poput onih iz Nizozemske, da se Orbanova stranka isključi iz skupine doživjele neuspjeh. Sada je Orban sam preuzeo inicijativu i ucjenjuje EPP argumentima da je njegova politika ta koja donosi uspjeh.

U strahu od porasta krajnje desnice i krajnje ljevice, i desni i lijevi centar odustali su od borbe protiv njih te sve više od njih preuzimaju dio argumenata, pogotovo oko migracija. Kako će koja stranka proći na izborima ovisit će najviše o odazivu jer anti EU osjećaji postaju motivacija nekim građanima da izađu na izbore, glasaju za populiste i euroskeptike, koji bi onda iznutra razbijali Europsku uniju. Porast takvih stranaka nakon sljedećih izbora neće biti dobra vijest za one koji zagovaraju dubinske reforme Unije.

Izdvajamo