Ako netko želi znati kako izgleda vjerski fundamentalizam, koji državu pretvara u zonu sumraka, dovoljno je vidjeti kako je u proteklom tjednu izgledala Hrvatska.
Sve je počelo kada je profesorica koja je s učenicima Druge ekonomske škole iz Zagreba došla gledati predstavu Histriona “Petak (za)metak” zaključila da je predstava zbog jezika i teme koju obrađuje neprimjerena za djecu od 15 godina. Onda je sve učenike, njih 130, za vrijeme trajanja predstave izvela van jer se dvije psovke čuju svake dvije minute, a navodno ju je posebno zasmetalo što se u predstavi spominje i Crkva, kao i što je jedan od likova časna sestra. Da se ne radi o potpunom ludilu mogli bismo reći kako bi pod udarom profesorice inkvizitorice nastradao i Marin Držić kod kojega se u Dundu Maroju može čuti “E, izidi, ako je tko, fora. Jeba t’ pas mater! Manda je tvoja, jes, nije inako”.
Ali, nije se za šaliti kada shvatite kako su se inkvizitorske metode raširile od sjevera do juga.
U istom tjednu u Ljekarni Čelina na zagrebačkom Jordanovcu magistra farmacije koja tamo radi odbila je jednoj pacijentici izdati ginekološki propisane kontracepcijske pilule koje pacijentica koristi zbog preobilnog menstrualnog krvarenja, ali i kao metodu kontracepcije. Međutim, zaposlenica apoteke pozvala se na priziv savjesti jer ona “po svojim uvjerenjima ne podržava korištenje kontraceptivnih pilula kao metodu kontracepcije”.
Ovo je baš nalik na situaciju kada je 2014. kninska primalja Jaga Stojak zbog priziva savjesti odbila asistirati u izvođenju pobačaja pa je dobila otkaz, ali je naknadno ipak vraćena na posao. Ali čemu čuđenje kada je tih dana - kako su izvijestili mediji - vjeroučitelj odveo djecu na predavanje osuđenog ubojice, dok je časna sestra na Korčuli tjerala sedmogodišnjake da crtaju one koji ne idu na vjeronauk “jer će to male nevjernike približiti Isusu”.
U svim slučajevima - ovako ili onako - fundamentalisti se pozivaju na priziv savjesti. I kada izvlače tinejdžere iz kazališta jer se u predstavi spominje seks, i kada stigmatiziraju djecu koja “ne vjeruju u Isusa”, kao i onda kada odbijaju dati kontracepcijske pilule. Pitanje je trenutka kada će se u Hrvatskoj dogoditi isto što se desilo u katoličkoj Poljskoj, u kojoj su liječnici, iako su utvrdili da jedna žena nosi malformirani plod, upornim odugovlačenjem i prizivanjem na savjest onemogućili prekid trudnoće. Žena je na kraju rodila teško bolesno dijete, zbog čega je Poljsku tužila Europskom sudu i dobila presudu. Jer još ima normalnih u svijetu.
Ovdašnjim pobornicima inkvizicije koji se pozivaju na ćudoređe trebalo bi staviti na znanje kako priziv savjesti regulira pučki pravobranitelj RH: “Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi spada u ljudska prava i temeljne slobode zajamčene međunarodnim dokumentima, u prvom redu Općom deklaracijom o ljudskim pravima (članak 18.) Ujedinjenih naroda i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 9.). Značaj ove ljudske slobode ogleda se i u tome što većina demokratskih zemalja daje pojedincu legitimno pravo na priziv savjesti, dopušta mu da ne postupi po zakonu ili pojedinoj njegovoj odredbi koja propisuje ponašanje protivno njegovoj savjesti. Pri tome je nužno da sloboda savjesti jedne osobe ne ugrožava ili isključuje prava drugih”. Oni koji odbijaju izdati kontracepcijske pilule ili zabranjuju gledanje predstava krše zakone i ne mogu se pozivati na priziv savjesti. Jer ugrožavaju i isključuju tuđa prava, i zapravo su hrvatski talibani.