KONTROLNA TOČKA

Naš težak život s računovođama

Zagreb, 271016. Markov trg.
Banski dvori.
Prva sjednica Vlade RH na celu s premijerom Andrejem Plenkovicem.
Na fotografiji: Zdravko Maric ministar financija.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
CROPIX

Neovisno o povremenim megalomanskim istupima vodećih ljudi u državi, Hrvatska ima taj privilegij da ne sudjeluje u donošenju za svijet presudnih odluka. Na nama je, međutim, da odlučimo u koji ćemo se vlak ukrcati prvi, u koji posljednji, a koji smjer ćemo pokušati izbjeći.

Vječno je pitanje izbora - hoćemo li se opredijeliti za svijet računovođa, u kakvom u velikoj mjeri danas živimo, ili za tehnologiji okrenut svijet budućnosti, gdje ćemo, potisnuti strojevima, možda morati redefinirati svoju ulogu 'onih koji zarađuju plaće'. Uvijek, naravno, postoji i treći scenarij, pokretanje povijesnog ciklusa unatrag, što uključuje ukopavanje u teritorijalne granice, militarizaciju društva, autoritarnu politiku i dugo razdoblje ekonomskog pada ili, u lakšoj varijanti, stagnacije.

Globalno povezivanje, na koje smo se donedavno pozivali, traži uspješne obrasce rasta u svakoj od uključenih država. Upravo to događalo se u razdoblju od 1945. pa do sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Stope rasta u značajnom broju zemalja bile su visoke. U tom vremenu globalizacija se kao termin još rijetko spominjala, ali bila je na vrhuncu. Usporio ju je, pa onda zaprijetio i zaustavljanjem, sve veći i sve oštriji rascjep između najbogatijih i najsiromašnijih slojeva stanovnika, primarno u zemljama koje su predvodile globalizaciju - SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu i postkolonijalnom državama Francuskoj, Španjolskoj i Portugalu.

Najvidljivija posljedica tog padajućeg slijeda su naravno Trump i Brexit, ovisno o promatranoj strani Atlantika, rast populističke desnice u Francuskoj i Nizozemskoj, Beppea Grilla i pokreta 25 zvjezdica u Italiji, a onda i obnovljeno formiranje čvršće istočnoeuropske alijanse oko Putinove Rusije. U tom kontekstu možemo promatrati i rast, doduše daleko manje artikuliranih stranaka, prvo Mosta, a onda i Živog zida u Hrvatskoj - kao i drugdje, etablirani sustav je zakazao.

Trojac kojemu kradem nekoliko sljedećih rečenica pokušao je svijet 2017. uputiti prema nekom drugom kolosijeku.

'Vjerojatno je prekasno da birače na izborima koji dolaze uvjerimo da ne odbacuju postojeći sustav, ali još ima vremena da pokušamo izgraditi učinkovite alternative', napisao je ekonomski nobelovac Michael Spence nedugo prije američkih izbora. Sada znamo da je i za to vjerojatno prekasno.

Harold James, ekonomski povjesničar s Princetona, u nedavno objavljenoj analizi antiglobalizacijski populizam u kojemu danas mnogi prepoznaju ne samo posljedicu, nego i razlog svjetskih ekonomskih turbulencija, zasad smatra tek 'ograničeno uspješnim'. Svjetska ekonomija ne urušava se zbog toga što Poljska i Mađarska imaju populističke desničarske vlade posvećene povratku nacionalnog suvereniteta, piše James.

Populizam ljevice, jer ni njega ne nedostaje, ima još manje razloga za preuzimanje krivnje - Fidel Castro je mrtav, Argentina se oporavlja od katastrofalne vladavine Néstora i Christine Fernández de Kirchner, Venezuela se urušava pod predsjednikom Madurom. Još prije Trumpova dolaska, transatlantske odnose zaoštrile su pravne akcije protiv multinacionalnih korporacija.

Europska komisija pokrenula je protumonopolske procese protiv Microsofta i Googlea. Jesu li te kompanije doista zlorabile svoje konkurentske prednosti na tržištu? Ovisi s čije točke interesa promatrate, europske ili američke, kaže James. Može se reći i da ovisi kojoj ste od dviju strana lojalniji.

Ni Amerika, unatoč svojoj proklamiranoj odanosti tržištu, barem u doba prije Trumpa, nije ostala suzdržana prema konkurentskim akcijama europskih kompanija. Nakon što je Europa objavila da će od Applea tražiti da plati 13 milijuna eura 'zaostalog poreza' Irskoj, SAD je kaznio Deutsche Bank 14 milijardi dolara teškom odštetom zbog žongliranja na hipotekama utemeljenim izvedenicama uoči sloma 2008.

Još jedan nobelovac, Joseph Stiglitz, u Trumpovom dolasku vidi odraz duha vremena. Birači su tražili promjenu, kaže, sada će je dobiti, više ništa neće biti kao prije. Rijetko se dosad, međutim svijet zbog takve promjene morao suočiti s većom nesigurnošću. Čak i nakon prvih, ne baš prijateljskih koraka, mi još ne znamo za kakve će se politike Trump na kraju opredijeliti niti kakve će biti njihove posljedice.

Na prvi pogled, Trump se doista čini spremnim započeti trgovinski rat. Kako će na to odgovoriti Kina i Meksiko? Teško je vjerovati da predsjednik SAD-a ne zna kako bi se, realizira li najavljene poteze, ogriješio o regule Svjetske trgovinske organizacije (WTO), ali vjerojatno je svjestan i da će tromom birokratiziranom mehanizmu WTO-a trebati vremena kako bi protiv njega poduzeo korake. Kada se to jednom dogodi, američki trgovinski račun mogao bi već biti u željenoj ravnoteži.

Ne izravno povezano, ali za nas važno - gdje u taj kontekst možemo smjestiti najavljeni potez premijera Andreja Plenkovića i moguće preusmjeravanje karijere zasad jedinog njegovog uspješnog ministra, Zdravka Marića, prema za Marića neizbježno neuspješnoj utrci za poziciju zagrebačkog gradonačelnika?

Marić nije politički karizmatik, što Bandić neupitno jest, niti je u Zagrebu, među svim problemima, najveći financijska podloga Bandićeva vodstva. Opet se postavlja pitanje - kojim kolosijekom smo krenuli.

Izdvajamo