Te se slike ne mogu riješiti: Tarantino koji nasmijan pozira fotografima, grleći Weinsteina. Iako mu je Mira Sorvino još 2015., dok su hodali, sve ispričala. Čuo je i za ono s Rose McGowan, i za druge, pa svi su čuli. I ništa, riječ mu nije rekao. Jer to je bilo normalno. Do početka listopada 2017. to je bilo normalno.
Kad sam prije dvije godine počela pisati ovu kolumnu, urednik me pitao kakvo ime želim. #IJaIsto, rekla sam, može i u originalu, #MeToo. Fascinirana tektonskim udarom koji je proizvelo objavljivanje priče dviju novinarki The New York Timesa o Harveyju Weinsteinu, holivudskom mogulu kojeg su brojne žene optužile za silovanje, napastovanje i ucjenjivanje seksom. Nakon erupcije vulkana Weinstein mnoge su se žene osjetile prozvane i pozvane da i one progovore o tome što im se dogodilo, što im se događa praktički svakodnevno. I ja isto. Ma to će se brzo zaboraviti, rekao je urednik, daj nešto drugo.
Weinsteinovo suđenje odgođeno je za siječanj jer se opet javila nova žrtva. Na Novom Zelandu sada je podnio ostavku predsjednik vladajućih Laburista jer nije ozbiljno reagirao na optužbe o napastovanju 19-godišnjakinje.
Anna Netrebko ustala je u obranu Placida Dominga, ali javila se i jedna Njemica, 21. žrtva velikog opernog pjevača. U Salzburgu je dočekan ovacijama, ali su mu u Dallasu ipak otkazali gala večer. Francuska je počela kažnjavati zviždanje i dobacivanje ženama na ulici, Velika Britanija propisala je kazne za tajno snimanje ispod suknje, Teksas kažnjava neželjeno slanje slika spolovila u inbox. Južna Koreja je dala ženama nevidljivu tintu da označe idiota koji ih pipka u javnom prijevozu.
Ovo je i dalje muški svijet, ali vjetar se okrenuo. Tarantino se ispričava. U Bangladešu su se tekstilne radnice ujedinile u borbi protiv harassmenta, kao prije toga stjuardese ili radnice u američkim MacDonald’sima. Udruženje Maria 2.0 u nedjelju 22. rujna organizira ljudski lanac oko katedrale u Kölnu: novi prosvjed za ravnopravnost žena u Katoličkoj crkvi pod motom “Ustanite, nemojte šutiti”.
Sve je počelo još davno sa sufražetkinjama, ili još s Antigonom. Moje pravo da radim i pišem rezultat je borbe stotina i tisuća žena i muškaraca proteklih desetljeća i stoljeća. Ali, posljednji val probuđene ženske samosvijesti potaknuo je tekst novinarki NYT-ja Jodi Kantor i Megan Twohey od 5. listopada 2017. Uspjele su nagovoriti osam žena da progovore o Weinsteinu. Do danas ih se javilo 80. Upravo su objavile knjigu o tome, “She Said”.
Svi su sve znali desetljećima, o Weinsteinu kao i boksaču Damiru Škari. Dok ne ugrožavaju moćne muškarce, nasilnici mogu biti mirni. Žrtve su te koje se boje: ako progovoriš, zgazit će te.
“Ne znam ni jednu kojoj se to nije dogodilo”, kaže njemačka redateljica Angela Richter, koja u HNK režira Antigonu. Ne znam ni ja. Ali i dalje šutimo jer je strah jači. Jer je većina i dalje na strani nasilnika.
No bijes raste, i sve je više onih koje odbijaju prihvatiti da je ovo isključivo muški svijet. Prva koja se usudila pod svojim imenom govoriti protiv Weinsteina je Laura Madden, bivša zaposlenica londonskog ureda Weinsteinova Miramaxa. Bolesna od raka dojke, za nekoliko ju je dana čekala druga mastektomija. Prije operacije okupila je svoje tri kćeri tinejdžerice. Ispričala im je što joj se dogodilo s Weinsteinom. Djevojčice su bile šokirane. I onda su joj počele pričati što se dogodilo njihovim školskim kolegicama.
Sad je mama Laura ostala u šoku. Mislila je da se takve stvari djeci ne događaju. Ne, to ne smije biti normalno! “Bit ću sretna ako objavite moje ime”, poručila je odlučno novinarkama NYT-ja. Hvala ti, Laura. Bez tebe, bez snage i hrabrosti jedne teško bolesne žene, svi bismo se mi i danas pravili da smo Tarantino. Grlili bismo Weinsteina kao da je sve normalno. Nije normalno, koliko god se vi još pretvarali da jest.