Prije tek nešto više od sto dana, kada je preuzimao premijersku dužnost, Andrej Plenković vjerojatno nije ni sanjao da će se njegov imidž pristojnog umjereno konzervativnog političara istopiti kao led na suncu. Umjesto da preobrati HDZ u demokršćansku stranku, a Hrvatsku počne čistiti od prošlogodišnjeg Karamarkova desničarskog populizma, Plenković je ustuknuo već na prvim preprekama. A suzavac koji je za vikend bačen u klub SuperSuper i još više mutava osuda napada koja je stigla iz Vlade pokazuju da je Hrvatska svakodnevno sve bliža demokraturama poput Mađarske i Poljske, koje ostvaruju dobre rezultate u ekonomiji, ali pokazuju i dramatične tendencije kada su u pitanju građanske slobode i manjinska prava.
Skoro identični procesi događaju se na prostoru između Drave i Jadrana. Hrvatska je suočena s nastavkom konzervativne revolucije koji prikrivaju pristojan premijer i dobri ekonomski rezultat. Ali, je li situacija bitno drukčija nego prije dvanaest mjeseci, ovisi smatrate li da je čaša napola puna ili poluprazna. Optimisti će reći kako više nema desničarskih demonstracija na kojima tisuće sudionika uzvikuju Za dom spremni, marširajući središtem glavnoga grada, ministar kulture ne provodi staljinističku čistku u svom resoru, više nitko ne napada autore kurikularne reforme, niti se političke protivnike optužuje kao jugoslavene i udbaše.
Sve to je istina, međutim, postoji i druga strana medalje, koja je jako mračna. I sve mračnija, usprkos relativno koncilijantnoj retorici aktualne vlasti. U toj i takvoj svakodnevici Zlatko Hasanbegović javno prijeti kako riječ lustracija ne smije biti prognana iz hrvatskog javnog života, a fundamentalisti iz udruge U ime obitelji pokreću akciju kako bi Plenkovićeva Vlada obustavila financirati tjednik Novosti, i to na iduće tri godine. Pritom - a mediji to prenose bez ijednog upitnika - Željka Markić i njezini sekundanti hladno iznose malignu optužbu prema kojoj "Novosti ne samo da nisu promicale toleranciju, za što su im dodijeljena sredstva, nego netoleranciju prema većinskom, hrvatskom narodu".
U Zagrebu se baca suzavac u okupljalište gay-scene, i tek pukim slučajem, nije bilo žrtava. Šef diplomacije Davor Ivo Stier, osudit će nasilje nad homoseksualnim osobama i paralelno apstrahirati da je za savjetnika za ljudska prava izabrao Ladislava Ilčića, ovdašnjeg rodonačelnika plasiranja alternativnih činjenica, kao što je ksenofobična izjava kako Muslimani imaju slabije radne navike ili čitavog seta tragikomičnih konzervativnih razmišljanja, od tog da je seksualna aktivnost smislena samo i isključivo u braku, masturbacija nije dopuštena, a homoseksualnost je nastranost ili 'Kondom je političko, vjersko i zdravstveno pitanje' te 'Zdravstveni odgoj je opasniji od komunističkog programa'.
U ovoj invaziji krajnje desnice, događaji se smjenju takvim intenzitetom da se više nitko ne sjeća ustaškog pozdrava koji još stoji u centru Jasenovca, desetak minuta udaljen od nekadašnjeg logora smrti. Zato se nije teško složiti sa Sandrom Benčić, koja je na prosvjedu na Trgu žrtava fašizma, aktualnu vlast identificirala kao posredno odgovornu za nasilje nad članovima gay zajednice jer "ovaj napad samo je jedan od simptoma društva u kojem je politička elita odgovorna za stvaranje atmosfere u kojoj se različite nasilničke grupe osjećaju pozvanima da napadaju one koji imaju manje moći. Ne damo se zavarati vašim umivenim rječnikom i politički korektnim govorom, jer vašu politiku čitamo iz vaših djela".
Na žalost, ništa što poduzima premijer Plenković ne uvjerava da je on spreman suprotstaviti vlastiti autoritet, konzervativno-nacionalističkim jurišnicima.