Dobra vijest za žene: dok prosječna Europljanka od početka studenoga do kraja godine radi besplatno, mi eto frajerima, poslodavcima i nepravednoj državi poklanjamo tek mjesec i pol dana svojeg rada. O da, dobijemo mi svaki mjesec plaću, ali je toliko manja da ispada da mjesec i pol dana radimo besplatno. Žene u EU u prosjeku od 3. studenog do Nove godine, mi u Hrvatskoj od 21. studenog. Ako bismo računali da su i žene ljudi pa trebaju biti plaćene kao ostali.
Toliko nam je stvar normalna da nitko i ne pomišlja da bi se pobunio. Žene prihvaćaju to da manje vrijede, glas dižu gotovo isključivo one kojima je to posao, poput pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, ili čelnica ženskih udruga. Toliko su nas ubili u pojam. Nalik na napuštene pse ili ugrožene bjeloglave supove, ostajemo nijeme dok se netko drugi bori za nas.
Naprimjer, ovi u Bruxellesu. U subotu 3. studenog obilježen je Europski dan jednakih plaća: žene u EU u prosjeku zarađuju 16,2 posto manje od muškaraca, pa od prošle subote do kraja godine zaposlene žene u EU rade besplatno. Niz je razloga zašto su plaće manje, žene češće rade s nepunim radnim vremenom, u slabije plaćenim zanimanjima kao što su trgovina i školstvo, teže i puno rjeđe napreduju, a na leđima im je obično najveći dio kućanskih i obiteljskih obaveza.
Kod nas je razlika u plaćama manja, 11,3 posto, među ostalim zahvaljujući tome što nije zaživjelo četverosatno radno vrijeme. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić iznijela je podatke Državnog zavoda za statistiku po kojima su žene u 2015. imale prosječnu bruto plaću od 7471 kune, a muškarci 8422 kune. Muškarci su dakle godišnje zaradili 11.416 kuna više. Jednu i pol plaću. A 2016. žene su zarađivale još manje, a muškarci još više. Razlika između muške i ženske plaće u godinu dana narasla je na 13.572 kune. To je bruto, u džep je prosječna Hrvatica stavila 9192 kune manje. Kao nagradu za strpljivost dobit će zato nižu penziju: mirovine žena u Hrvatskoj manje su od muških za koliko? Za 20,4 posto.
Možete se tješiti da će biti još gore. Možete se tješiti da je jadnim Njemicama i Francuskinjama već danas gore: Europljanke u prosjeku imaju za 36,6 posto manje penzije od muškaraca. Pa vi recite je li vam to normalno. U zadnjem sustavu u kojem se kontinuirano mjeri rad i sposobnost, u školstvu, žene prolaze daleko bolje. Škole nam ne valjaju, jasno, ali ocjene se uglavnom daju na osnovu toga jesi li učio ili nisi. Jesi li radio ili nisi. Po DZS-u, među zaposlenima imamo 222.000 žena s diplomom, nasuprot 160.000 frajera. Svaka treća zaposlena žena već ima diplomu. Dakle, dokazala se da zna zagrijati stolicu, ispuniti sve što se od nje traži, čak i kad je pritisnuta rokovima. Zar ne bi onda bilo logično da u nekom normalnom sistemu žene rade poslove koji se više cijene i bolje plaćaju?
Ali društvo to tako fino posloži da na kraju one imaju uočljivo manju plaću. I onda sretno žive znajući da se mogu nadati još manjoj penziji.
I onda svake godine na tržište rada dolazi sve više žena s fakultetskom diplomom. Pa plaće žena, umjesto da rastu, i dalje padaju.
Ja to shvaćam. Da, moguće je shvatiti to. Kao što ne cijenite kad vam mater skuha ručak, tako ne cijenite ženski posao uopće. Zašto se mučila, mogli smo naručiti pizzu?!
Svejedno, nemojte reći kćeri da joj se ne isplati učiti. Nije sve u novcu.
Naravno da nije sve u parama. Ako nemate novca, a država i poslodavci danas obično nemaju, razumijemo da nas ne možete platiti. Povećat ćete nam plaće kad budete mogli, a 21. studenog nas pustite doma, da same izaberemo gdje ćemo raditi besplatno, u Caritasu ili gdje to poželimo. Prisilni neplaćeni rad ponižava i obezvređuje, volontiranje oplemenjuje čovjeka i obogaćuje zajednicu.