Krš i lom dogodio se jučer u bolnici na zagrebačkom Jordanovcu. Obitelj preminulog pacijenta odlučila se obračunati sa svima koji su im se u tom trenutku našli na putu jer se nisu mogli pomiriti sa smrću člana svoje obitelji. Letjelo je bolnicom sve što im se našlo pri ruci, razbijena su staklena vrata, a krhotine su poslužile kao moguće priručno oružje. U pokušaju smirivanja situacije stradao je i policajac, a samo pukom srećom nije bilo težih posljedica.
Očito, obitelji je bilo teško prihvatiti činjenicu da im je preminula draga osoba pa su odlučili “naći krivca”. Nije pomoglo objašnjenje liječnika da je preminuli bolovao od raka pluća i bio u terminalnoj fazi bolesti pa mu medicina više nije mogla pomoći. Njih sedmero odlučilo je “uzeti stvar u svoje ruke” i “razvaliti bolnicu”. Na Jordanovcu su u šoku jer neki od liječnika, kažu, nikad nisu doživjeli više od pokojeg verbalnog sukoba s pacijentom ili članom obitelji. Kako je rekao ravnatelj akademik Miroslav Samaržija - dobro su i prošli jer, srećom, nitko od napadača nije imao, primjerice, pištolj ili nož pa je izbjegnuta moguća veća tragedija.
Ovaj nemili događaj ponovno otvara pitanje sigurnosti hrvatskih bolnica kako za zaposlenike tako i za pacijente. Istina, zdravstveni su djelatnici nedavno dobili što su tražili, tako da se napad na njih sada tretira kao napad na službenu osobu, pa napadač može dobiti 3-5 godina zatvora. Bili su uvjereni da bi to moglo obeshrabriti potencijalne napadače, ali ovaj je najnoviji napad pokazao da to nije jedini put u njihovu sigurnost.
Naime, kao što ni mnoge druge stvari u hrvatskom zdravstvu nisu kvalitetno organizirane tako ni sigurnost nije na primjerenijoj razini. Dovoljno je reći da po hrvatskim bolnicama svatko može šetati gotovo bez problema i rijetko naići na zapreku. Nije da bolnice trebaju biti neprobojne tvrđave, ali ne mogu biti ni kolodvori.