PIŠE DRAŽEN KRUŠELJ

Nogomet protiv Taylor Swift i Fortnitea

Soccer Football - Premier League - Everton v Chelsea - Goodison Park, Liverpool, Britain - December 7, 2019 Chelsea's Kurt Zouma in action with Everton's Richarlison REUTERS/Andrew Yates EDITORIAL USE ONLY. No use with unauthorized audio, video, data, fixture lists, club/league logos or
REUTERS

Industrija u galopirajućem rastu. Tako nogomet danas nazivaju ljudi koji ga vode, poput Charlieja Marshalla, direktora Europske klupske asocijacije

Naša konkurencija nisu druge nogometne lige ni ostali sportovi, naša konkurencija su Taylor Swift i Fortnite, još u rujnu zakvačio sam se za naslov u madridskom Asu i pospremio tekst u arhivu znajući da ću mu se ubrzo vratiti. Rečenicu je na Svjetskom nogometnom summitu posvećenom budućnosti igre izrekao izvjesni Charlie Marshall, krupnija šarža u menadžmentu Europske klupske asocijacije (ECA). O nogometu se na tom skupu razgovaralo kao o industriji u galopirajućem rastu.

U posljednjih pedesetak godina nogomet je prevalio put od omiljene zabave za srednju klasu, strasti i razonode pristupačne svačijem džepu, do industrije kojoj je imperativ “ostati trajno svjež i inovativan”, jer univerzalni je to valjda recept prema kojem industrija nastavlja privlačiti mušterije. Marshall iznosi podatak da je nogomet globalno najveća igra - dvostruko veća od prve susjedne, NFL-a - i da je u posljednjih petnaest godina bilježio dvoznamenkaste stope rasta.

REUTERS

Charlie Marshall

 

Dakle, rast, opet rast i još malo rast, popularna je mantra 21. stoljeća koju je nogomet sretno prigrlio. Ne nužno održivi rast i razvoj kojim vas masiraju ekološki aktivisti, nego više ‘nerast’ od kakvih 350 kilograma kao mjera prikladnog rasta. Pogonjen profitom, nogomet i pripadajuće filozofiranje o njemu odavno su se iz zadimljenih pajzlova preselili u ucifrani svijet yuppieja u skupim odijelima, koji o njemu mudruju kao o legitimnoj makroekonomskoj temi. Po kojim stopama može nastaviti rasti? Što se još da monetizirati? Koje ciljne skupine želimo osvajati i do koje granice da ih muzemo?

Na spomenutom skupu ECA se pohvalila kako je na njezin prijedlog Uefa osvježila nogometni arhipelag uvođenjem trećeg natjecanja, Konferencijske lige koja će zaživjeti u ljeto 2021. Cilj sljedeće petoljetke jest preformatirati klupski nogomet u tri natjecanja po formuli 32+32+32, uz protočnost sudionika ovisnu o uspjesima. Liga prvaka ostaje ekskluzivni klub povlaštenih, red starog plemstva pa red skorojevića koji plivaju na nafti. Europska liga projektirana je kao neka vrsta čistilišta za posustale velikane i mamac za ambiciozne igrače iz drugog plana poput Seville, Salzburga, Dinama ili Zvezde. Konferencijska liga izmišljena je za ušuškavanje onih nesretnika koji svoje putovnice odlažu u ladice već u srpnju pa ostatak godine sanjaju o turizmu. Tko je spomenuo Hajduk?

Ne morate imati kristalnu kuglu da s visokom pouzdanošću otkrijete rezultate sljedeće petoljetke u našoj stvarnosti. Dinamo će dotad osvojiti još četiri titule i eventualno jednim naslovom počastiti Osijek, da priča baš ne otplovi u nepodnošljivu monotoniju. Na kraju 2024. godine Mirko Barišić će pozirati s lopatom na Sveticama i izgradnju stadiona podcrtati kao svoju posljednju misiju na čelu kluba, ali ovaj put stvarno, prije odlaska u mirovinu, a klub će i dalje funkcionirati na daljinski iz Međugorja. Hajduk će potrošiti novi naramak trenera i sportskih direktora, što će biti dovoljno da se profilira kao ozbiljan izazivač Lokomotivi.

Usput će do savršenstva izglancati tematski park na Poljudu, koji će kao gradsku atrakciju obilaziti školske ekskurzije, premda se djeci kasnije neće ostajati na utakmici i većina razreda će markirati s tribine. Igor Bišćan preuzet će A reprezentaciju jer se Nenad Bjelica umorio nakon dva ciklusa. I nije ovo nikakva distopijska slika i razlog za očajavanje. Dapače, više distopijski djeluju ove mazarije visokog menadžmenta o imperativu rasta i traženju sve novijih i propulzivnijih tržišta i otkrivanju dosad nepoznatih niša.

“Najveći izazov s kojim se susrećemo kao industrija jest starenje stanovništva, nova demografska slika znači promjenu ukusa. Nešto se temeljito mijenja u načinu na koji mladi ljudi konzumiraju sadržaje i kako troše vrijeme. Trebamo se prilagođavati novim distribucijskim tehnologijama, tražiti drukčije načine komuniciranja s fanovima. Ne vjerujem baš da će za pet godina previše ljudi sjediti u foteljama i pred velikim ekranima gledati utakmice. Preživjet će i taj model, ali dogodit će se daljnja fragmentacija i zato kažem da su naši konkurenti Taylor Swift i Fortnite”, nacrtat će Marshall malo drukčiji i sumorniji nogometni reljef od ovog na koji smo naučili.

Što bi konkretno ‘fragmentacija’ mogla donijeti nogometnom fanu vulgaris, onom koji povremeno skokne na stadion, ali utakmice uglavnom konzumira putem televizije, mogli smo vidjeti sredinom tjedna kad je prvi put na nepoznati teren zagazio nitko drugi nego Jeff Bezos. Najbogatiji čovjek na planetu, onaj koji je, kako primjećuje The Guardian, prodao svijet samom sebi, i to u kartonskoj kutiji, nije mogao odoljeti Premier ligi. Uveo je Amazon u igru kad je za paket od 60 utakmica razvučenih u tri sezone (20 godišnje) platio 90 milijuna funta.

Na svjetskoj biznis mapi Amazon je nešto poput sinonima za najveći e-supermarket na svijetu. Želite li knjigu ili CD, namirnice ili gotovu hranu, baby proizvode ili kozmetiku, igračke, nakit, sportske rekvizite, odjeću... (nastavite niz), kliknite mišem, a Amazon je tu da zaprimi vašu narudžbu i dostavi paket u najbržem mogućem roku. Sada dolazi u formi Netflixa za premierligaške utakmice, pretplatom na program Amazon Prime dobivate pravo na stream odabranih mečeva najatraktivnije svjetske lige.

Prva runda prijenosa obavljenih u utorak i srijedu pokazala nam je produkcijsku raskoš kao novi standard u obradi utakmice. Amazon je okupio cijelu satniju imena koja zvone u javnosti, tim od 43 komentatora i ‘pundita’ trudio se osvijetliti svaki detaljčić meča, neovisno o tome jesu li teren dijelili Crystal Palace i Bournemouth ili Liverpool i Everton. Ovu drugu utakmicu u studiju na Anfieldu poslije su dobrih 20-ak minuta secirali Thierry Henry, Peter Crouch i belgijski izbornik (bivši Evertonov menadžer) Roberto Martinez. Bio je to dobar razgovor oplemenjen nekim novim grafičkim rješenjima, na tragu analiza utakmica NFL-a ili NBA.

Poslovično oprezni kada se njihovim obalama približi “biznis s američkim naglaskom”, Englezi su Amazonov prvi premierligaški nastup ispratili pozitivnim recenzijama. Bilo je svježe i inovativno, baš kao što nalaže recept za rast industrije prema dvoznamenkastim stopama. Danima poslije novine pišu da se Amazon suočava s poplavom novih pretplatnika. Neće se to nas ovdje tako brzo ticati, barem neće u sljedećih pet godina, ali ‘industrija’ nezaustavljivo pronalazi nove načine uz stihove starog hita. Vidi što sam to uradio od prijenosa tekme, mama...

Prekid igre

Srećom, na svijetu još uvijek ima dovoljno zdravog razuma, tako da ovakve lude ideje, ako su uopće službeno formulirane, nemaju baš nikakvih izgleda za uspjeh, komentira Aleksander Čeferin vijest New York Timesa o inicijativi Florentina Pereza. Predsjednik Reala Madrida, piše NYT, već je krenuo u akciju pronalaženja partnera koji bi mu pomogli organizirati dvije svjetske top lige s po 20 klubova. Čeferinova intonacija graniči s objavom rata, predsjednik Uefe ne može dopustiti da mu iz priče zbrišu najbogatiji europski klubovi, značilo bi to gubitak suvereniteta nad organizacijom koja godišnje obrne 5,5 milijardi eura. Epilog je teško predvidjeti, ali recimo da bi udvostručenje nagradnog fonda Lige prvaka privremeno smirilo urotnike.

 

Tagovi

Izdvajamo