Kao što smo u Jutarnjem listu predvidjeli nakon posljednjeg sjeverenokorejskog tesitranja interkontinentalnog balističkog projektila (ICBM) u rujnu, režim u Pjongjangu je bio miran dva mjeseca. Ključni je razlog bilo održavanje 19. kongresa Kineske komunističke partije na kojem je predsjednik Xi Jinping proveo svoje planove potpunog preuzimanja vlasti. I u tom je razdoblju u regiji morao vladati mir. Jer se Kongresu moralo pokazati da Xi kontrolira ne samo Partiju i Kinu, već i susjede. Koliko je to bilo jasno potvrđuje brza odluka japanskog premijera Shinzo Abea da provede prijevremene izbore: bilo mu je jasno da ih neće ugroziti neka provokacija iz Sjeverne Koreje.
Postoji i drugi razlog, a to je doba žetve kad Pjongjang mora većinu svojih kapaciteta, pa i vojnih, a posebno goriva, usmjeriti prema poljima kako bi osigurao barem osnovnu prehrambenu bazu za izgladnjelo stanovništvo.
No, bilo je više nego jasno da mladi diktator Kim Jong-un nakon toga neće mirovati. Trumpova administracija jača pritisak, nametnute su nove sankcije, a Sjeverna Koreja je stavljena na popis zemalja koje sponzoriraju terorizam. Osim toga, održani su uspješni sastanci azijskih zemalja (APEC i ASEAN) prije kojih je Xi bio domaćin američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. Za Pjongjang očito nije dovoljna poruka iz Pekinga da su za smirenje stanja na Korejskom poluotoku potrebni ustupci s dviju strana: SAD i Južna Koreja trebaju prekinuti s vojnim vježbama, a Sjeverna Koreja s nuklearnim i balističkim testiranjima. Konačno, predstavnik Komunističke partije Kine Song Tao, kao poseban izaslanik Xija, nije se, kako navode mediji, uspio sresti s Kimom što se u mračnoj sobi kinesko-sjevernokorejske politike očitava kao zaoštravanje odnosa. Osim toga, režim je ovih dana osramoćen bijegom jednog vojnika na Jug koji nije spriječen. I sad se njegov glas preko razglasa čuje i na Sjeveru.
Kim sada ima pred sobom sjajnu priliku: zimske Olimpijske igre u Južnoj Koreji. Svaka njegova raketa otvara sve izgledniju mogućnost da zemlje počnu razmišljati o neodlasku na Igre. To bi bio težak politički udarac Seulu, a ogromna propagandna pobjeda za Kima. Jer bi je kod kuće prikazao kao strah od američke agresije.
Novo testiranje ICBM-a vraća tenzije na Korejski poluotok. Iako je jasno da Pjongjang ne želi rat, već traži ustupke, u ovako zategnutim okolnostima dovoljna je jedna pogrešna odluka da se s provokacija prijeđe na vatreni obračun.