Premda s desetljećem zakašnjenja, konačno je zaživio institut bez kojeg je nemoguće učinkovito suzbijanje korupcije. Govorimo o proširenom oduzimanju imovinske koristi, o slučajevima kada sud u sklopu presude za konkretni korupcijski čin osuđeniku “počisti” bankovne račune i oduzme svu imovinu kojoj ne može dokazati zakonito podrijetlo, i to bez obzira na to glasi li takva imovina na njegovo ime, ili na rođake.
Dogodilo se to u već zaboravljenom slučaju Dubai gdje je prvookrivljeni bio šef Porezne ispostave Centar u Zagrebu, Zdravko Markač. Kazneni postupak protiv Markača i još dvije osobe vodio se zbog mita u iznosu od 35.000 eura, no u istrazi se pokazalo da Markač posjeduje impozantan imetak koji je bio raspoređen na članove obitelji, najviše na majku - inače umirovljenicu koja je radni vijek provela kao radnica u DTR-u.
Primjenom instituta proširenog oduzimanja imovinske koristi bilo je naloženo da se majci oduzme čak 3,6 milijuna kuna. No, od prve sudske odluke da se obitelji korumpiranog poreznika oduzme imovina koju nikako nisu mogli steći svojim radom pa do trenutka kada je Markačeva majka uplatila u proračun milijun kuna moralo je proći čitavo desetljeće.
Važno je, međutim, da se prošireno oduzimanje imovinske koristi napokon rodilo, a još će biti važnije da odraste i počne se primjenjivati i na ostale slučajeve. Nije poreznik Markač jedini koji se sjetio kod članova obitelji sakriti novac kojim je bio podmićen da bi gledao kroz prste onima koji su muljali s porezom. I bivši premijer Ivo Sanader u imovinskoj je kartici tvrdio kako je od roditelja naslijedio više od 100.000 eura premda je cijela nacija znala da su bili puka sirotinja.
Presedan Markač je važan jer je kod korupcije zatvor “usputna” kazna, a prava, ona koja doista boli i kod poštenih ljudi stvara osjećaj pravde, oduzimanje je koristi.