Evo, bliži nam se Božić, ono doba godine kad se više nego inače posvećujemo obiteljima i obiteljskim svađama. Svakog Božića, kad gledam svojeg brata kako sjeda za stol i čeka da mu netko donese tanjur i hranu, pitam se i pitam gdje su to moji roditelji zastranili. Pa odgajali su nas jednako! Jednako smo morali, tri moja brata i ja, spremati svoje sobe i servirati stol za ručak. Pomesti ulicu i nositi blokete. Nije bilo muških i ženskih poslova. Baš kao u povijesnoj Deklaraciji o pravima čovjeka, koju je 1948. usvojila Generalna skupština UN-a, naša bučna obitelj živući je dokaz “da se sva ljudska bića rađaju slobodna, jednako vrijedna i imaju ista prava”.
I kako se onda takav jedan dječak koji zna i može sve preobrazi u supruga i sina koji ne zna naći nož i vilicu u vlastitoj kuhinji i smatra da bi njegovo muško dostojanstvo bilo povrijeđeno ako bi uzeo prljav tanjur i stavio ga u sudoper? Ako bi složio posuđe u perilicu i obrisao stol?
“Pustite, ja ću”, ponavlja moja mama dok ja kolutam očima. Ako je netko kriv za sve razvode ovoga svijeta, to je sigurno ona. Zašto bi danas neka cura ostala u braku u kojoj on smatra da mu treba biti zahvalna ako je “pomogao” nešto u kući, možda čak djetetu smućkao Čokolino? Da, zbog ljubavi, kako uporno tvrdi mama Nada: ali daj si malo zguglaj, ta ti zaljubljenost prođe za tri godine, i šta ćeš onda?
Nijedna normalna žena danas ne može volit nekoga tko ni sa 40 nije naučio da čarape same neće otputovati do vešmašine.
Što je normalno, a što ne, odlučuje se ispočetka u svakoj vezi. Najsumnjiviji su mi tipovi koji nose košulje: gledam ih rendgenskim očima, pokušavajući skužiti drže li to svoju ženu u lancima, jer zašto bi bilo koja dobrovoljno peglala? Dvije skupine dobivaju amnestiju: oni s perfektno ispeglanim košuljama, to je ipak iz kemijske, dobro. I oni sa zgužvanim rukavima, njima se i nasmiješim: očito je da se sam uhvatio pegle, ujutro na brzinu, prije posla.
Na stranu košulje (koje bi po mom mišljenju trebalo zakonom zabraniti, kao i pola tradicionalnih božićnih običaja zbog kojih domaćice spadaju s nogu - ma sve osim bakalara), ali to što je normalno, a što ne u partnerskim odnosima ovisi o generaciji, društvenom sloju, o mnogo toga. Tragična greška u mojoj obitelji je to što su dečki, čim su odrasli, u hipu zaboravili sve što su ih učili i zauzeli isti gard koji ima njihov otac. On tako sjedne, a mama mu donese tanjur i jelo. Smetnuli su s uma da je on sa svojom ženom postigao dogovor, oni su međusobno podijelili obveze i zaduženja i oboje su suglasni s time.
Dečkima koji se ugledaju u svoje očeve crno se piše. Naime, svaka nova generacija cura sve je osjetljivija i sve doslovnije shvaća svoja prava. Ako smo isti, bome danas je tvoj red da očistiš kupaonicu, a za vikend i prozore. Nedavno istraživanje provedeno u Americi (npr. org) o iskustvu sexual harassmenta pokazalo je da 60 posto cura od 18 do 29 godina izjavljuje da su to doživjele one ili članovi njihove obitelji. I skoro upola manje žena starijih od 50 (34 posto). A jedva 17 posto onih starijih od 65. Zato što toga prije nije bilo? Ne, nego zato što je to bilo tako rašireno da većina nije ni bila svjesna da nešto nije u redu s tim. “Ako fotograf ne bi odmah nasrnuo na vas, pomislili biste da nešto s vama nije u redu”, ispričala je Paulina Porizkova, koja je početkom 80-ih bila fotomodel.
U Americi se, čini se, sapuna daska onome od koga je sve krenulo, Donaldu Trumpu. Govoreći o ženama koje tvrde da ih je zlostavljao, veleposlanica SAD-a u UN-u Nikki Haley izjavila je da bi ih trebalo saslušati i postupiti prema tome. To je iznenađujući prekid s dosadašnjim stavom američke administracije, piše New York Times. A taj je bio da su birači rekli svoje kad su usprkos optužbama izabrali Trumpa.
Dečki, nemojte čekati da Trump odleti. Nemojte, molim vas, pomagati svojim ženama ni mamama! Zasučite rukave i odradite svoj dio posla. Za Božić i ubuduće.