Došao je u zgradu Vlade, dogovorio sastanak, pa ustao i ošamario Andreja Plenkovića, zaprijetio mu da će mu rasparati grkljan. Za mjesec dana eto ga u Saboru, uhvatio Milijana Brkića za vrat i snažno ga stiskao, zatim ga udario u oko. Par mjeseci kasnije, okomio se na ministra obrane Damira Krstičevića. Gurnuo ga je tako da je udario u radijator. I još ih je vrijeđao da su budale, glupani, luđaci i kreteni.
Zamislite da ih je dvije godine tip tako maltretirao, višekratno. I da nije u pritvoru. Suđenje čeka na finoj državnoj plaći. Tri godine kasnije dođe presuda i tip odšeta doma ili u zagrijanu kancelariju. Jer je dobio uvjetnu kaznu, što znači da neće ni dana provesti u zatvoru - osim ako u roku od dvije godine opet nekoga ne udari.
Možete li to uopće zamisliti? Ako su u pitanju moćni muškarci, Hrvatska je pravna država. Ali ako su u pitanju žene, njih možete vrijeđati, šikanirati i mlatiti godinama, a naše sudstvo će vam reći: “Jooooj, baš ste nestašni, suzdržite se bar dvije godine ako možete, ljubim ruke, župane Tomašević!”.
Nijednom normalnom hrvatskom muškarcu ne pada napamet da ošamari Andreja Plenkovića jer mu je jasno što će mu se dogoditi. Ne pada mu napamet da lupi šakom u oko Milijana Brkića. Držat će ruke dalje od Damira Krstičevića jer zna da bi mu osiguranje vratilo deseterostruko i prije nego što bi došao do suda.
No, ako ste muškarac, onda znate da u Hrvatskoj žene smijete vrijeđati i udarati.
Zapanjujuće je s kakvom lakoćom pravosuđe poručuje ženama da nemaju što tražiti u ovoj zemlji ako ne prihvate da su manje vrijedne. Uvjetna presuda požeško-slavonskom županu Alojzu Tomaševiću za dvije godine nasilja nad suprugom gori je slučaj od onog zadnjeg, s varaždinskom policajkom, gdje je sutkinja u Vukovaru odlučila da to što je nadređeni policajac čitavu noć nasrtao na policajku nije kazneno djelo jer je počinjeno samo jednom. Ovdje je riječ o državnoj politici, jer je sudac linijom manjeg otpora prihvatio zahtjev državnog odvjetnika, koji je za Tomaševića tražio uvjetnu kaznu, deset mjeseci uvjetno na dvije godine. To je državna politika, jer taj državni odvjetnik, za razliku od suca, ima šefa u Zagrebu.
Nasilnika ćemo u zatvor ako udari šefa ili policajca, ali ako udari ženu, reći ćemo: “Pec, pec!”. Kad ženu udari muž ili dečko, to naprosto nije bitno.
Kao da se sama spotaknula, ništa. Nasilje je normalni, sastavni dio obiteljskog života, misli ne samo bivša ministrica “tako-vam-je-to-u-obitelji”, to misli kompletna vlada, suci i državni odvjetnici.
Ne vidim kako to može biti normalno, ali je. Oni kojima su i žene ljudi ovdje su u manjini. Oni koji misle da se ne smije udarati ni žene ni djecu, oni su kod nas teška avangarda. I sretna sam što postoje, na čelu sa Žanom Gamoš.
“Protestiram! Glasno i jasno! Na svim budućim sastancima i prigodama na kojima će nazočiti Zlostavljač, ja kao žena i zamjenica gradonačelnika NEĆU nazočiti”, poručila je dogradonačelnica Osijeka na Facebooku. Izbjegavat će sastanke s požeškim županom da poruči kako njezin grad ne tolerira nasilje. Pozvala je sve u Hrvatskoj da slijede njen primjer i kažu “ne” zlostavljačima!
Jako sam sretna zbog Žane Gamoš i svih dovoljno hrabrih da bi stali u obranu žene. Prije par dana tri su žene ustale u zaštitu djevojke koju je tip maltretirao na ulici. Gurao ju je, pribio uza zid i urlao, a ona je zapomagala i dozivala upomoć. Desetak prolaznika mirno je gledalo dramu. Htio ju je odvući u auto, ali su ga Marina Šimundža, Kristina Turudić Leko, Suzana Kačić-Bartulović i Tonći Talaja spriječili. Djevojka ima 10 šavova od njegovih udaraca, već je bio u zatvoru jer ju je tukao, ali je i dalje stalno prati, maltretira i tuče. Nema smisla čekati da nam se političari osvijeste i počnu raditi svoj posao. Poznajete li nasilnika, prestanite piti kavu s njim, izolirajte ga. Ako ste u prilici, ustanite u zaštitu slabijega. Budite ljudi.