Sjedila sam doma, s pingvinom na zatiljku i mirno disala. Pingvin nije s Madagaskara, nego iz zamrzivača - to su one plastične patrone ispunjene nekom gelastom kemijom, za putne frižidere. Koristim ih uglavnom za hlađenje sebe, a neko vrijeme pomagali su i digitalnom receiveru koji se pregrijavao. Najmanje su u putnom frižideru.
Po ekranu mog vintage televizora iz 1997. klizio je golemi morski pas. Nedavno sam pročitala kako se, zbog klimatskih promjena, sve više egzotičnih, tropskih, često otrovnih vrsta doseljava u Jadran. Imat ćemo više bijelih i ostalih morskih pasa i mnogo otrovnijih meduza od onih nekoliko vrsta koje danas žive u našem moru.
Psina me baš opako gledala. Zamišljala sam kako bih se nakon dugogodišnjeg buljenja u znanstveno-popularne programe ziher junački ponijela kada me veliki bijeli zamijeni za mladunče ulješure, no nisam došla daleko u scenariju “ja vs. Carcharodon carcharias” kad mi je zazvonio telefon. S druge strane bila je frendica koja se trenutno odmara u Istri. Briga nju što se ja borim s morskim psima. Svakodnevno me gnjavi s meduzama, pčelama, komarcima, ježevima, algama - kao da je u distopijskom romanu, a ne u turističkom mjestu s gomilom koktela i lijepih plaža.
- I sad me opekla. Po nogama, na pet mjesta - rekla je.
- Jako?
- Nije, al’ me opekla. A ti si rekla kako nisu opasne.
- Ja rekla?
- Da, rekla si mi da je neki stručnjak rekao kako te nemaju one niti koje te opeku, da si to pročitala.
- A valjda to nisam izmislila - rekla sam i premjestila pingvina na donji dio leđa - I što si napravila?
- H. mi se popiškio na nogu, a onda sam to isprala morskom vodom - promrmljala je prijateljica.
Ja sam se tu počela hihotati pa gušiti od smijeha, pingvin je otklizao pod trosjed, a ona je uvrijeđeno prekinula vezu. Znala sam da će me nazvati ponovo i znala sam odakle joj ideja o piškenju - iz Prijatelja. Monicu opeče meduza, pa ona i ekipa prakticiraju narodnu mudrost: treba se popiškiti na opečeno mjesto jer to olakšava bol i peckanje.
Malo sam pročeprkala po webu, ali nisam pronašla odgovor o porijeklu ove metode - pretpostavka je da se računa na kiselost mokraće. No, našla sam svašta, čak i neke ankete na tu temu (je, svega ima na internetu) po kojima se vidi da se oni koji su testirali tu predaju uglavnom ne osjećaju bolje. Više je to teški neugodnjak. Em peče em su popišani.
Da ne bih previše filozofirala, odabrala sam izravni put i odlučila pitati doktora. Točnije, poslala sam mail uglednoj dubrovačkoj dermatologinji dr. Ani Bakija Konsuo. Liječnica i žena s mora, računam, sigurno zna sve o ublažavanju šetta od susreta sa žarnjacima. Imala sam pravo. Odgovorila mi je ekspresno.
- Na mjestu dodira žarnica meduze nastaje kontaktna reakcija kože, dermatitis. Javlja se crvenilo, otok, sitni mjehuri. To prati pečenje, žarenje i bol - rekla je dr. Bakija Konsuo i dodala kako su, srećom, simptomi najčešće blagi. Rjeđe, osoba koju opeče meduza može imati i glavobolje, mučnine ili povraćati pa mora k liječniku. U većini slučajeva, ipak, dovoljna je samopomoć.
- Izađite iz mora, morskom vodom dobro isperite zahvaćeno područje kako biste odstranili preostale dijelove meduze, odnosno žarnice s površine kože. Nemojte trljati, pritiskati. Nemojte koristiti svježu vodu jer će ona aktivirati preostale žarnice i pogoršati simptome - objasnila je doktorica.
Najbolje je na zahvaćeno područje što prije staviti hladne obloge ili ako vam je dostupan alkohol, onda alkoholne. Recimo, s rakijom. Ipak, najpoznatiji lijek je kvasina, ocat.
- A za priču s mokraćom... Stvarno ne znam što bih rekla, osim da je to priča i savjet koji danas ne bismo dali pacijentu! - dodala je.
Doktorica preporučuje i lokalne pripravke, recimo antihistaminske kreme, a ako možete do liječnika po recept i neki kortikosteroidni preparat koji će brže ublažiti simptome. Bezreceptni analgetik ublažit će bol.
S djecom je najbolje ne riskirati, nego što prije doći do ambulante.
Elem, torbe za plažu ionako su sve veće i veće i, ako u nju možete ugurati onog vražjeg plamenca i pumpu za njega, možete i malo kvasine. Ili štamprl loze.
Australci, u čijim vodama žive neke od najopakijih meduza na svijetu, preporučuju i kombinaciju octa (posebno bijeli destilirani i jabučni) i sode bikarbone. Kažu, gusta pasta od tih sastojaka, istraživanjima dokazano, najbolje neutralizira otrove iz žarnica.
E, usput, sve ovo vrijedi i za vlasulje.