Bio je renesansni čovjek! Rečenica je to koju najčešće izgovore oni koji su poznavali prošlog tjedna preminulog 85-godišnjeg prof. dr. Predraga Kerosa, profesora na zagrebačkom Medicinskom fakultetu i jednog od vrsnih popularizatora zdravlja u Hrvatskoj. “Njegovi tekstovi u popularnim časopisima prije više od četrdesetak godina bili su ‘javno zdravstvo na djelu’”, kaže njegov najprije učenik, a zatim i suradnik, akademik Marko Pećina.
Naime, prof. dr. Keros diplomirao je 1953. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a potom je slijedilo nekoliko specijalizacija - od opće kirurgije do ortopedije i neurokirurgije - što govori o njegovoj svestranosti u medicini. Neposrednost u komunikaciji učinila ga je prepoznatljivim ne samo u medicinskim krugovima, već i u javnosti, a rad ‘za opće dobro’ i ‘na pomoć svima’ bio je dio njegove osobnosti. Odličan edukator novih generacija liječnika, prof. dr. Keros svojom im je neposrednošću i smislom za humor učinio studiranje ‘ležernijim’ jer baš kao što je u svako društvo unosio dozu sjajnog humora, tako je to uspijevao čak i s predmetom anatomije, odnosno pri prvim susretima studenata s obdukcijom.
Njegova je velika zasluga i osnivanje Lige protiv raka s akademikom Ivom Padovanom, a i cijela izdavačka djelatnost zagrebačkog Medicinskog fakulteta jedno je vrijeme bila na njegovim leđima. Autor je brojnih udžbenika iz anatomije, a za priručnik “Funkcionalna anatomija lokomotornog sustava” s akademikom Pećinom dobio je i nagradu “Josip Juraj Strossmayer”. Podatak da je bio autor ili koautor čak 438 naslova, od kojih 176 znanstvenih, te da je bio autor ili koautor 30 knjiga govori o njegovoj strasti za pisanjem i edukacijom. Uz to, silno se trudio kroatizirati medicinsko nazivlje, a sve ne bi li bilo razumljivije običnom pacijentu. “Malo je onih koji znaju da je Keros ‘tata’ hrvatske riječi mjesečnica za menstruaciju ili da je tražio da se uz latinski izraz ulna piše i lakatna kost.
Osim toga, danas se u otorinolaringologiji koristi tzv. Keros klasifikacija”, kaže akademik Pećina. Njegova je zasluga i osnivanje studija medicine u Osijeku, ali i Zdravstvenog učilišta u Zagrebu. Odlično je surađivao i s Kineziološkim fakultetom, gdje je bio i počasni profesor. O njegovu edukativnom radu i danas govore bivši studenti jer je bio recenzent brojnih magistarskih i doktorskih radova, a pridonio je i izlaženju studentskoga stručnog časopisa Medicinar.
Brojne nagrade govore o njegovu doprinosu hrvatskoj medicini, a među njima su i Državna nagrada za znanost, Nagrada grada Zagreba za znanost te Državna nagrada za promidžbu znanosti.