Kako je vladala, Martina Dalić je i otišla. Bez kajanja, bez preispitivanja svojih postupaka, bez ikakvih rezervi o dosezima vlastitog rada, poput junaka onog starog vica o čovjeku koji nabrajajući desetke svojih vrlina na koncu zaključi: “A k tome sam i jako skroman”. Svoj oproštajni nastup pred kamerama sad već bivša potpredsjednica Vlade potrošila je na monolog o vlastitoj bezgrešnosti, garniran patetičnim naglašavanjem dimenzija posla koji joj je dan u zadatak te očito ciničnim primjedbama o važnosti percepcije u politici.
U njezinu shvaćanju javne dužnosti, bio je to odlazak uzdignutog čela. Za mnoge gledatelje, pak, bio je to labuđi pjev dezorijentiranog silnika. Martina Dalić tijekom posljednjih mjeseci uistinu je postala težak uteg za proces izvanredne uprave u Agrokoru, kao i za Vladu i vladajuću koaliciju, no razlog tome nije neprijateljsko djelovanje medija, podmetanja od strane ugroženih partikularnih interesa ili bilo koji od drugih “sumnjivaca” kojima je premijerova PR mašinerija zadnjih dana pokušavala atribuirati krivnju.
U samoj srži svih kontroverzi u provedbi operacije spašavanja Agrokora nalazi se dubinski prijezir prema državnim institucijama, demokratskim standardima i javnosti. Iz tog sjemena nikla je i toksična percepcija koja sada ugrožava i sav dobar posao koji je obavljen u cijelom procesu. Da je osoba na čelu cijele priče - sama potpredsjednica Vlade - iskazivala veću spremnost za samokritičnost i uvažavanje tuđih mišljenja, te “male sjene” o kojima sad govori premijer mogle su biti izbjegnute. Ipak, “politički zadatak” koji joj je povjeren Dalić je shvatila kao makijavelistički mandat za ignoriranje i derogaciju pravila uobičajenih uzusa dužnosničkog djelovanja.
Otrijeznila se nije do samog kraja. Kritizirajući Agrokorovu “dogovornu ekonomiju” i objašnjavajući svoju ostavku, inzistirala je da ništa u procesu nije napravljeno krivo, pa tako ni notorni model da evaluaciju ponuda za odabir stranih savjetnika rade ljudi koji od njih onda dobiju milijunske angažmane. Stoga se pitanje samo nameće: koja je suštinska razlika između modela političkog-ekonomskog djelovanja po kojem je Agrokor nastao i onog po kojem ga se pokušava spasiti?