Moraš ipak o nečemu malo više znati i imati nekakvih posebnih vještina da bi uopće došao u tako neugodnu poziciju u kakvoj se, recimo, sad objektivno nalazi Zdravko Marić, HDZ-ov i Mostov ministar financija, zbog vlastite povijesti s Agrokorom i nezgodnog slijeda političkih odluka koje mu se pripisuju.
Marić je danas silno izložen političar, u velikom je riziku, čak lako moguće na zalasku političke karijere, neki procjenjuju i pred pravosudnim izazovima, premda je u njega niz vrlina, na žalost tako rijetkih za naše političare, od znanja, preko strpljivosti, vješte komunikacije, solidne retorike i naoko dobronamjernog stava.
Gordanu Marasu iz SDP-a takva se neugodnost i situacija vjerojatno ni teoretski ne može dogoditi. Maras je, nekako, sve suprotno Mariću, a politika nam je i inače nasađena tako da su marići rijetki ali potrošni pa brzo otpadaju, a marasi neiskorjenjivi poput divlje metvice.
I zato Maras s političke govornice, za razliku od Marića ili bilo koga drugoga kome je povjeren ikakav ozbiljan i odgovoran posao, djeluje i danas, baš kao i onda kad je obavljao izvršnu funkciju, sasvim rasterećeno i prilično nebitno.
Zbilja, zašto se na primjer Marasu teško može dogoditi da ga se, kao političara ili još uže ministra, problematizira na način na koji se sad skenira Marića. Zato što mu se nitko nikad nije usudio povjeriti ozbiljnijeg posla.
E sad, u Novom listu ovih dana prenose zabrinute misli nekoga lokalnog SDP-ovca, lako moguće Obersnela glavom bez brade, koji je zaprepašten zbog ankete jer ona pokazuje da ni tamo, u Rijeci, SDP s Bernardićem na čelu i Marasom za govornicom više nije tako siguran. Da je čak lako moguće da stvar za dosad neprikosnovenog Obersnela naopako završi u drugom krugu i da to zapravo bude vrlo tijesna bitka.
Jedino gdje je SDP bio 100 posto siguran, e sad se već i to zaljuljalo.
“Neizvjesnost riječkih izbora zabrinula središnjicu SDP-a”, vrišti iz naslova Novog lista.
Ta misao ipak se čini kao preoptimistično, naivno viđenje lokalne ekipe iz zadnje preostale utvrde SDP-a jer događaji pokazuju suprotno: da je središnjica SDP-a hladna kao špricer, da nisu zabrinuti ni oko čega, da su mirni, opušteni i izvan svakog doticaja sa stresom. Nejasno je usput i što bi to točno danas bila “središnjica SDP-a”. Je li to neki šesti kat na Iblerovu trgu, gdje Bernardić, Brumnić i uže društvo smišljaju kako se povezati u lanac uspjeha s Mostom i Uredom predsjednika. Ili je to sam Maras kojemu je, zbog vlastitog manjka interesa, Bernardić prepustio da kao njegov osobni trbuhozborac prenosi najvažnije stavove stranke o ključnim pitanjima u državi. Ili su to Komadina i Rajko Ostojić koji telekonferencijom, SMS-om, Viberom i Whatsappom dnevno planiraju kako neutralizirati Bernardića i Marasa zajedno. Ili je to Hajdaš Dončić koji pokušava nešto artikulirano reći. Ili su to Ranko Ostojić i Peđa Grbin koji još vode onu SDP-ovu unutastranačku izbornu kampanju, kao da im nitko nije javio da je završila.
Čak se i Vrdoljak iz HNS-a ovih dana karikaturalno trudi hiperventilirati u saborskim raspravama, pa sve nešto ispušta krikove i maše rukama, ne bi li fingirao oporbenjačku tenziju, u osvit lokalnih izbora, naravno vrlo neautentično, dok se SDP nastavlja kamuflirati do razine nepostojanja, a to su oni trenuci kad u kritičnim raspravama uime stranke istupaju - Gordan Maras ili Željko Jovanović. Ili obojica.
Teško, naime, SDP može zvučati kao kvalitetna i uvjerljiva opozicija ako se u tako osjetljivom političkom trenutku, u jeku rasprave o Lex Agrokoru, dok govori premijer, za riječ ili repliku uopće ne javi predsjednik stranke Davor Bernardić.
Teško SDP može ikoga uvjeriti da ima alternativu HDZ-ovoj zakonskoj inicijativi oko Agrokora ako je zadnja osoba koje se uopće možemo sjetiti da se u SDP-u ozbiljnije bavila državnim financijama i gospodarstvom Slavko Linić kojega već godinama i nema u SDP-u.
Na koncu, teško će Maras i Jovanović ikoga uvjeriti da se SDP-ovo političko vodstvo u raznim svojim fazama i kadrovskim sastavima ponašalo u odnosu na Agrokor išta strože, odgovornije, rigoroznije, na zakonima utemeljenije od HDZ-ovih vodstava. Linićevo današnje svaljivanje kompletne političke krivnje za Agrokor na Milanovića, to je naravno neracionalna i osvetnička politička akcija odbačenoga nekadašnjeg moćnika, no sigurno je da i SDP kroz godine ima odgovornost za suučesništvo ili nečinjenje svake vrste.
U nastojanju da mu javljanje završi efektno, Hajdaš-Dončić jučer je u Saboru predložio Plenkoviću da za izvanrednog upravitelja Agrokora, čim izglasaju zakon, postavi - Zdravka Marića. Plenković mu je u pokušaju da se našali, odgovorio kako će razmotriti tu njegovu ideju. Realno, premijer je imao i boljih mogućnosti za repliku. Mogao je, na primjer reći kako u Vladi ozbiljno razmišljaju da taj povjerenik koji bi trebao spasiti na desetke tisuća radnih mjesta bude - Gordan Maras.