Jedno je sigurno: europski izbori spasili su Davora Bernardića, koji će sigurno ostati na čelu SDP-a, ali ova medalja ima i svoju drugu stranu i tek će se vidjeti je li Socijaldemokratska partija Hrvatske na putu oporavka.
Utoliko se može shvatiti nedjeljna euforija koja je vladala u stranačkom sjedištu na Iblerovu trgu, kada je nešto prije ponoći stigla vijest da SDP-u pripada i četvrti mandat pa se izjednačio s favoriziranim HDZ-om. Realno, dvadeset i četiri sata ranije nitko u zemlji, od agencija za ispitivanje javnosti do analitičara, nije predviđao ovakav rasplet, jer su sva istraživanja sugerirala pobjedu HDZ-a s pet ili šest prema tri u mandatima. Stoga je neodlučeni rezultat među socijaldemokratima, ali i medijima, doživljen kao pobjeda, iako je ovo jako nategnut zaključak.
Precizna ocjena glasi: SDP je izbjegao crne prognoze koje ga prate od Bernardićeva dolaska na čelo, no - ako je dolazak na vlast suština političkog djelovanja - onda je konačni cilj i dalje jako, jako daleko.
Ipak, Davor Bernardić je posljednjih mjeseci povukao nekoliko dobrih poteza. Prvo, suzbio je vlastiti ego i SDP-ovu europsku listu napunio svojim kritičarima, Rankom Ostojićem, Biljanom Borzan, Joškom Klisovićem i Gordanom Marasom, koji su u brojnim slučajevima zagovarali njegovu smjenu i dolazak novog lidera. Dok je Andrej Plenković u sličnim okolnostima unutar HDZ-a listu nakrcao anonimcima i doživio šok, Davor Bernardić je postupio dijametralno suprotno i - uspio. U stvarnosti, ovime se osigurao od pokušaja smjenjivanja, koji su najavljivali njegovi suparnici, uvjereni da će europski izbori završiti kao karmine za Bernardića. Napokon, prilično je frajerska bila i odluka da ruinirana stranka na izbore iziđe samostalno, ali hazard se isplatio.
Drugo, od fundamentalne važnosti je i to što je SDP osvojio najviše glasova u svim najvećim gradovima u Hrvatskoj. Opet se potvrdilo kako lijevo-liberalne stranke pobjeđuju na prostorima od Koprivnice do Umaga, ali recentni trijumfi u desničarskim utvrdama poput Splita i Osijeka pokazuju da postoji značajan potencijal i u sredinama u kojima se činilo da je ljevica u agoniji.
I treće, ovi izbori su definitivno pokazali kako promjene na političkoj sceni u Hrvatskoj može predvoditi isključivo SDP. Na lijevom centru nema, niti će biti u bližoj budućnosti, drugih stranaka ili koalicija koje su sposobne preuzeti vodstvo, a kamoli postati alternativa HDZ-u. Amsterdamsku koaliciju su spasili glasači IDS-a, Dalija Orešković nije znala uvjeriti glasače da je podrže, a još manje su u tome uspjeli Možemo! i Pametno. Što se tiče SDSS-a i Milorada Pupovca, oni su na riječima lijevo, a u stvarnosti rezervni ešalon HDZ-a, i pitanje je može li ih se tretirati dijelom lijevo-liberalnog bloka, kao, uostalom i HNS.
Unatoč spomenutim dobrim odlukama Davora Bernardića, u SDP-u moraju biti jako daleko od bilo kakvog trijumfalizma.
SDP je osvojio samo 200 tisuća glasova, što na parlamentarnim izborima ni približno ne bi bilo dovoljno za pobjedu, a ništa bolje ne zvuči podatak kako se radi o manje od 19 posto podrške. To su solidne brojke ako želite biti u opoziciji, međutim, bez tridesetak posto na nacionalnoj razini nemoguće je okupiti koaliciju koja će formirati vlast.
Osim toga, tek sada će se vidjeti kakav je Bernardić. U protekle dvije godine nije pokazao da posjeduje kapacitet predvodnika stranke, a kamoli opozicije, i u istraživanjima ne uspijeva ući među dvadeset najpopularnijih političara u državi. Nedjeljni rezultati su mu otvorili novu šansu i idući mjeseci će pokazati tko je u pravu, Bernardić ili njegovi kritičari.
Uostalom, je li stvarno lider pokazat će kada se kroz koji dan u SDP-u otvori rasprava o kandidatu na izborima za predsjednika Republike. Hoće li ostati dosljedan i tražiti unutarstranačke predizbore ili popustiti pod pritiscima ekipe koja na brzinu pokušava inaugurirati Zorana Milanovića?