Sva sretna sam u svojoj novoj, crvenoj Corsi otkrila ogledalce na mjestu vozača. Divno, tko kaže da stvari ne idu nabolje, u staroj Fabiji iz 2001. to je bilo nezamislivo. Mislim, snalazila sam se ja i s retrovizorom, ali ovako se čovjek osjeća skoro pa počašćeno. Netko je poštovao moje ljudsko pravo da popravim šminku na semaforu!
Ali gle čuda: na mjestu suvozača ogledalca nema. Pa kako to? Vozačica ne smije voziti majku, kćer, prijateljicu, partnericu? Frenda koji se šminka? Nije valjda proizvođač predvidio da se suvozačice sad koriste retrovizorom za popravljanje ruža? Molim, ne dok ja vozim!
Ovo je muški svijet. Kad sam uređivala stan, po salonima namještaja stalno me okupiralo pitanje: pa koji je idiot ovo mogao smisliti? Samo onaj tko sam ne čisti, i baš ga briga što se vide otisci prstiju i koliko puta to dnevno moraš proći krpom ako ne želiš da izgleda jadno. Svijet oko nas stvorili su muškarci, za muškarce.
Muški svijet ubija žene. I onda kad ih ne ubije nasilni muž. Žena danas može kupiti crveni automobil u kojem će se lakše šminkati, ali ne i automobil po svojoj mjeri. Automobili su konstruirani tako da žena u prometnoj nesreći ima 47 posto više šanse biti teško ozlijeđena - i 17 posto više šanse od muškarca da umre. Pa kako to, zar nemaju suvremeni automobili brdo sigurnosne opreme? Imaju, ali je ona napravljena po mjeri muškarca, a ne žene, upozorava Caroline Criado Perez u nedavno izašloj knjizi “Nevidljive žene” (Invisible Women: Exposing Data Bias in a World Designed for Men).
Autorica se pozvala na niz znanstvenih studija. Auti se testiraju po mjeri muškarca, muških kostiju i muških mišića. Žene ne samo što su obično niže i lakše od prosječnog muškarca, one drugačije drže noge kad sjede pa su podložnije ozljedama, imaju manje mišića oko vrata i u gornjem dijelu tijela, pa iz sudara puno češće izlaze s trzajnim ozljedama kralježnice. Čak 71 posto više šanse imaju da budu lakše ozlijeđene u prometnoj nesreći. Tko je odobrio da se proizvode automobili koji su po žene 71 posto opasniji?
Tek od 2011. u SAD se vozila testiraju i po ženama. Lani je Astrid Linder, šefica odjela za istraživanje prometne sigurnosti pri prometnom institutu u Švedskoj, na konferenciji u Južnoj Koreji izložila EU regulativu: ukratko, nigdje se pri testiranju ne koristi ženska lutka, prenosi britanski Guardian. Negdje koriste umanjenu mušku lutku, i to za mjesto suvozača. Iz EuroNCAP-a, koji testira sigurnost vozila, odgovorili su joj da ponekad koriste smanjene muške lutke. Ali žene nisu umanjeni muškarci, upozorava autorica, drukčije su nam raspoređeni mišići, manja nam je gustoća kostiju, manji razmak među kralješcima.
Njemački ADAC mojoj je lijepoj crvenoj Corsi dao maksimalnih pet zvjezdica za sigurnost putnika. Sudeći po fotografijama, to vrijedi za muškarce: muška lutka je na mjestu vozača, identična na suvozačkom. A za žene? Šveđanka Astrid Linder poručuje da nastavlja borbu za prva testiranja sigurnosti vozila prema ženskom tijelu.
Zatim, lijekovi. Većina medicinskih testiranja provodi se na muškarcima, isti su lijekovi za muškarce i žene, iako imamo različite hormone i različite imunološke sustave. Žena je 70 posto među onima koji pate od kronične boli, ali se 80 posto lijekova za bol testira na muškarcima: do 2016. bilo je to 100 posto. Sa Europskog kongresa kardiologa u Malagi upozoreno je kako će žene bitno češće nazvati hitnu jer im je muž dobio infarkt nego one. Zašto? Jer muški infarkt znaju prepoznati, ženski ne. Žene više umiru od infarkta (izvor: DZS), ali tek sam ovog tjedna iz knjižice Jutarnjeg saznala da ono što svi znamo - jaka bol i stezanje u prsnom košu - ne mora vrijediti za ženu. Nego običan umor, kratak dah, neodređena bol u trbuhu. Brinite se o sebi, ovaj je svijet uređen da olakša život muškarcu, pa i onda kad to znači ubijanje žene.