Teško je zapravo biti ateist. Nevjera je svakodnevno na velikim iskušenjima. Evo, na primjer, kako shvatiti da je Donald Trump izabran za predsjednika Amerike, da će kovčežić sa šiframa za aktiviranje transkontinentalnih raketa s nuklearnim bojevim glavama doći u ruke jednog muškarca koji izgleda kao seksualni napasnik iz piano bara na kruzeru? To nije istina, uzviknut ćete zapanjeno. Pojava se naprosto opire svakom racionalnom objašnjenju. Znanost je nemoćna, sve što smo znali o ljudskom mozgu više ne vrijedi. Nekakva je tajanstvena, nevidljiva sila to morala urediti i sada nam se veselo cereka gore na nebesima. Donald Trump najozbiljniji je dokaz do sada: Bog nesumnjivo postoji i On je komičar.
Naslućivali smo to, istina, i prije. Prije nego što su u Americi izabrali ocvalog plejboja namazanog narančastom kremom za samotamnjenje, i Talijani su opetovano birali jednog nakvarcanog pohotnika. Vidjeli smo mnogo ridikuloznih lidera i oni nisu nužno bili iz Turkmenistana, Čečenije ili nekakve slične srednjoazijske zabiti.
Poznato nam je kako notorno precijenjena demonstracija političke volje naroda katkad može imati zastrašujuće posljedice, kako demokracija katkad zaista nije gora od diktature jer slobodni izbori na vlast mogu dovesti gore luđake nego što bi ih doveo generalski puč, ali Trumpova pobjeda opet nas je iznenadila.
Zatekla nas je masovna omiljenost jednoga otvorenog neprijatelja čitavih etničkih i vjerskih skupina, jednog neodgojenog psovača, bahate neznalice i lažljivca, a možda više od ičega drugog nevjericom nas je ispunilo da su milijuni nezaposlenih i krezubih bijelih američkih glupana bez zajebancije, potpuno ozbiljno povjerovali da će ih spasiti jedan koji je sam cijela četiri puta bankrotirao.
Njihova je vjera upravo potresna. Aleluja! Bog je s nama. I upravo umire od smijeha.