KLASA OPTIMIST

PIŠE ANTE TOMIĆ Tvrdi nacionalisti ne opraštaju izdaju. S gvaljom u grlu, kroz koprenu od suza gledaju kako je njihova voljena otišla s drugim

Goran Mehkek / CROPIX

Tvrdi nacionalisti ne opraštaju izdaju. S gvaljom u grlu, kroz koprenu od suza gledaju kako je njihova voljena otišla s drugim. Sa svih desničarskih portala predsjednici posljednjih tjedana puštaju Mišu Kovača: “Ako meeeee ooooostaviš, ne ruši grubo sve. Pusti daaaaa vjeeeeerujem da voljela si me.” Ona je najbolja stvar koja se toj kukavnoj bratiji ikada dogodila

Digitalne kamere seks su učinile mnogo veselijim i raznovrsnijim. Posljednjih se godina gotovo svi snimaju, čak i čedni domoljubi redoviti na nedjeljnim misama. Hadezeovski zastupnici poziraju bez gaća, župani svojim glasačicama šalju slike ukrućenih penisa, katolički intelektualci i redovnice preko WhatsAppa razmjenjuju snimke na kojima mlađa Hrvatica, takoreći gimnazijalka, gola leži na leđima, s izrazom odvratnosti i dosade na licu, a renesansni tip, producent, redatelj, snimatelj i glavni glumac, sve u jednoj osobi, odozgo je kroz dahtaje pita: “Je li ti lipo, a?”

Vidjeli smo to mnogo puta, u obilju amaterske pornografije snimke stalno cure u javnost, i to je rijetko kad slučajno. U četiri od pet slučajeva uvrijeđeni ih muškarci puštaju na internet kad ih ljubavnica odbaci, u bezumnom gnjevu i jadu žele cijelom svijetu pokazati kakva je prljava razvratnica, loša supruga i majka bila njihova bivša. Ovamo liže oltare, a onamo... ah, da ne govorim, pogledajte samo, molim vas, što ta gadura liže.

Vrlo sličnu zloupotrebu povjerenja i privatnosti, bez golotinje i seksa, ali ne puno manje osjetljivu, nedavno smo vidjeli u politici. Predsjednica države, kao što znamo, sve je donedavno bila bliska s radikalnim desničarima, tvrdim nacionalistima. Umiljavala im se i postupcima i izjavama, pozivala ih i častila, dok prije nekoliko tjedana nije naglo postala umjerenija, pitomija. Shvaćajući kako bez njegove potpore nema šanse osvojiti drugi mandat, pomirila se s premijerom Plenkovićem kojega je otvoreno kritizirala i otpustila savjetnika koji ju je gurao udesno.

Televizijski voditelj Velimir Bujanec, koji se jednom hvalisao utjecajem na nju i sa svojih veličanstvenih sto pedeset tri centimetra paunski šepirio na njezinoj inauguraciji, lijepo je popizdio zbog toga. Učinio je upravo ono što napušteni muškarci čine, dao u javnost sramotne detalje o predsjednici iz vremena kad su bili u ljubavi. Stavio je na fejs kakva je ona prevrtljivica i smutljivica da ovih dana srdačno prima stanovitog diplomata, premda je prije samo godinu dana njemu, Bujancu lično, na jednoj večeri, uz šampanjac, kamenice, škampe i druge đakonije kakve se jedu u njihovom ekskluzivnom klubu uglednih i moćnih, među hrvatskom političkom aristokracijom, otvoreno kazala kako je taj diplomat jedan gnjusni lupež.

To što je Velimir Bujanec stavio na fejs jedna je zrela, diskretna i otmjena gesta, koja priliči samo istančanim oksfordskim džentlmenima poput njega, kao da tkogod isprintane gole sise i stražnjicu žene koja ga je otpilila gura u poštanske sandučiće i pod brisače automobila u susjedstvu.

Što da vam kažem, sujeta nevoljenih malih muškaraca zna katkad biti izuzetno neugodna.

Tvrdi nacionalisti ne opraštaju izdaju. S gvaljom u grlu, kroz koprenu od suza gledaju kako je njihova voljena otišla s drugim. Sa svih desničarskih portala predsjednici posljednjih tjedana puštaju Mišu Kovača: “Ako meeeee ooooostaviš, ne ruši grubo sve. Pusti daaaaa vjeeeeerujem da voljela si me.”

S druge strane, ljevičari, komunisti, četnici i Jugoslaveni naprosto ne mogu vjerovati da je njih dopala takva sreća. Dobili smo Kolindu Grabar-Kitarović za sebe?! Oh, uštipnite me da znam da nije san. Iskreno, nisam mislio glasati za nju, ali sad, kad je ostavila Bujanca, tko zna? Da se napušim snažnog marokanskog hašiša, intravenozno razbijem heroinom visoke čistoće i šaku benzedrina zalijem bocom najfinijeg domaćeg vinjaka od bukovih paleta, ništa ne obećavam. Sve je moguće.

Razumijete li vi što se ovdje događa? Ja još uvijek nisam siguran. Mislim, povezao sam činjenice, ali svejedno ne vjerujem. Premda sam u brojnim slučajevima svjedočio tome kako ustaše ne krasi osobita bistrina, nešto mi je ipak pretjerani gnjev i gorčina kojima su se okomili na do jučer obožavanu plavu gospođu. Kako se komentatori gotovo natječu koji će je uvaljati u dublje blato. Zašto to rade? Njihova pakosna želja da je unište, kako će to ikome od njih išta dobro donijeti? Glupost tvrdih nacionalista praktično se ne da precijeniti.

Crnokošuljaški fantasti i čudaci, poricatelji ustaškog genocida, luzeri iz pravaških strančica koji se množe diobom kao bakterije, fašistička spadala koja snatre o vješanju političkih neprijatelja, objektivno, nikad nisu imali veći ugled. Franjo Tuđman ih je, na primjer, otvoreno prezirao. Mrzio je one što viču “za dom spremni” jedva nešto manje od četnika. Prije dvadeset pet godina radikalni desničari poput pokojnog Mladena Schwartza i njegovih obožavatelja lutali su kao džukele ulicama.

Umjesto šampanjca i kamenica, jeli su na dug crvljiv grah i raskuhane čobance u zadimljenim periferijskim pajzlovima. Nisu mogli ni zamisliti da će biti na Markovom trgu, ili na televiziji u “Po ure kulture”, ili u loži Hrvatskog narodnog kazališta. Na malim ekranima takvi su se pojavljivali samo u somnabulnoj emisiji iza ponoći na gradskoj televiziji, gdje ih je veliki Željko Malnar perfidno prcao.

Grabar-Kitarović bez konkurencije najbolja je stvar koja se toj kukavnoj bratiji ikada dogodila. Čak i ovakva kakva je sad, navodno umjerenija i pitomija, ona je s tvrdim nacionalistima ljubaznija od ijedne vlasti prije nje i teško je zaista dokučiti zašto se tvrdi nacionalisti sada spremaju da je objese, spale i raspu njezin pepeo po okolici. Prijete kako će gurati Brunu Esih za predsjednicu, iako znaju da imaju veću šansu poslati ljudsku posadu na Mars, nego Brunu Esih na Pantovčak.

Napravit će to, kažu, samo da Grabar-Kitarović ne uspije, ne mareći što će usput neizravno pomoći kandidatu ljevice, nekakvom udbašu, izrodu i boljševiku koji mrzi sve što je hrvatsko, a ja ne mogu da se ne upitam, zašto se muče? Čemu štampati plakate s Brunom Esih i vucarati je okolo po studenim i vlažnim vatrogasnim dvoranama po provinciji, ako znaju da je krajnji doseg Brune Esih pišljiva dva cijela tri posto glasova.

Ako je tvrdim nacionalistima želja uništiti sadašnju predsjednicu pa, majku mu, mnogo je jednostavnije, jeftinije i izravnije da glasaju za udbaša, izroda i boljševika koji mrzi sve što je hrvatsko.

Izdvajamo