Obitelj Huxtable s petero djece živjela je u Brooklynu. Pet sezona za redom bila je najgledanija američka obitelj na TV-u, a svih svojih osam sezona provela je među dvadeset najgledanijih. Naravno, ušla je i među pedeset najgledanijih serija ikad dotad, i to na dvadeset i osmo mjesto. Doktor Heathcliff Huxtable, ponosno noseći ime romantičnog junaka “Orkanskih visova”, boravio je u svačijoj dnevnoj sobi, zabavljajući mase svojom afroameričkom obiteljskom svakodnevicom.
Već odavno su mali televizijski ekrani pobijedili velike, srebrne kino-ekrane i glavna je zabava bila nakon posla zavrtjeti kokice u mikrovalnoj i gledati nove zgode doktora Huxtablea, otprilike desetljeće prije “Seksa i grada”.
I dok je “Seks i grad” bio revolucionaran jer je ženama pokazao da udaja nije jedina svrha njihova života, “Cosby Show” je, pak, pokazao da suvremeni Afroamerikanci nisu ništa drukčiji od bijelaca. Bila je to važna poruka u osamdesetima, čiji je finale možda u tome da je ove jeseni na naslovnici američkog Voguea osvanula Beyonce Knowles. Nije previše Afroamerikanki dočekalo tu čast.
Međutim, dok je imaginarni doktor zabavljao Ameriku, u stvarnosti je Bill Cosby proveo dug život seksualnog manijaka, ljepše rečeno, “seksualnog predatora”.
Lista njegovih žrtvi širila se desetljećima, a svjedočanstva su uglavnom ista: nasilnik ih je napio i drogirao te u tom stanju silovao. “Najdraži televizijski tata” umjesto Heathcliffa trebao se okititi imenom Frankensteina, Jacka Trbosjeka ili nekog drugog lika iz čudovišnog imaginarija. Ovako, ljudi su zavoljeli doktora Heathcliffa i redovito pratili njegove zgode i nezgode, bio im je sličan, sličnog ili donekle sličnog materijalnog stanja, sa sličnim ili donekle sličnim brigama i problemima.
Serije poput “Cosby showa” imale su blagotvorno djelovanje, poput posjeta psihijatru, jer čovjek se s vlastitim problemima, ali i rješenjima susretao na malom ekranu. Uvijek je tu bilo i eskapizma, nije se on začeo tek u orijentalnim sapunicama. Ali bilo je i solidnog komada stvarnosti, naše i vaše i afroameričke. “Cosby show” nije se zamarao rasizmom i velikim problemima, već je jednostavno pripovijedao o normalnom životu Afroamerikanaca, duhovitih i šarmantnih, baš kao Bill Cosby. Osim što ničeg normalnog ni šarmantnog nije bilo u ponašanju slavnog komičara prema ženama.
Bio je to čisti mrak, užas, dostojan filmova jednog Davida Lyncha. Strava u kojoj je poput pauka dovlačio mlade glumice u svoje vile, drogirao ih i takve omamljene tjerao na seksualne odnose. Žrtve bi potom dugo šutjele, a kad bi progovorile, ne bi se odmah usudile razotkriti svoja imena. Košarkašici Andrei Constand dao je 2004. tablete od kojih se “smrznula”. “Gospodine Cosby, uzeli ste njezin prekrasan, zdrav, mladi duh i slomili ga”, rekao je sudac, među ostalim, dok je izricao presudu. Teško je i zamisliti koliko je zdravih, mladih duhova Cosby tijekom svojeg dugog života uzeo i slomio. Među poznatim žrtvama je i Angelina Jolie, koja je sa svojih dvadeset i pet godina svratila do Cosbyja na razgovor o karijeri i završila u istom mraku.
Uzalud su doktora Heathcliffa odvjetnici branili da je star, da je lud i slijep. Jedan mu je odvjetnik čak i otkazao svoje usluge, bez obzira na to što ga je plaćao tisuću i petsto dolara na sat. Doista, kakva starost: u osamdeset i prvoj godini Cosby će se napokon naći u registru seksualnih predatora, čeka ga tri do deset godina zatvora i posjeti psihijatru dok je živ. Kao i uvijek, pravda je bila spora, ali dostižna. Kao i uvijek, čovjek se pita je li morala biti tako spora te je neki lik, pritom slavan i uvijek u prilici, na miru desetljećima razarao svoje žrtve. Trajalo je to nekih pola stoljeća. Odgovora nema