LABIRINT POLITIKE

PIŠE ROBERT BAJRUŠI Škoro bi prekapao leševe da ne postane politički mrtvac

Sinj, 040819.
304. Sinjska alka.
Na fotografiji: Miroslav Skoro.
Foto: Tom Dubravec / CROPIX
Tom Dubravec / CROPIX

Miroslav Škoro

Predsjedničkom kandidatu ovih dana nije lako, ukopan je na trećem mjestu, a napadaju ga i zbog supruge Srpkinje

Među bizarnim likovima koji su tijekom proteklog desetljeća špartali takozvanom regijom jedno od najupečatljivijih lica bilo je ono bivšeg srpskog predsjednika Tomislava Nikolića. Oličenje srpskog nacionalizma i bliski Šešeljev suradnik u devedesetim, nosio je čak nekakvu titulu četničkog vojvode koju je zaradio ratujući po Hrvatskoj, ali zbog svojih konzervativnih stavova vrlo brzo se popeo na vrh glave čak i svojim istomišljenicima pa ga je Aleksandar Vučić upokojio već nakon prvog mandata i preuzeo ulogu srpskog vožda.

Međutim, ono po čemu je Nikolić bio zanimljiv bila je njegova prošlost, jer tadašnji je srpski predsjednik na javnu scenu stupio doslovno s - groblja. Naime, Tomislav Nikolić upravljao je Gradskim grobljima u Kragujevcu, zbog čega je još ranih devedesetih dobio nadimak Toma Grobar. Iako je izbjegavao pričati o grobarskoj karijeri, ljudi koji su u prošlosti poznavali Nikolića pričali su kako je srpski predsjednik nekada bio zadužen za parceliranje groblja, prepravke grobnica i izgradnju novih. Zato nije čudno da ga u Srbiji i danas pamte uglavnom kao “Tomu Grobara”, a ne kao nekadašnjeg izabranog predsjednika države.

Ali, od ove subote i Hrvatska ima svog Tomu Grobara, osim što ovdašnji nema povijesno hrvatsko ime Tomislav. Njegovo ime je Miroslav, Miroslav Škoro, i prema istraživanjima javnosti treći je po rejtingu među kandidatima za predsjednika Republike Hrvatske. Samo što je taj rejting već mjesecima čvrsto zakopan na 17-18 posto i ako ostane takav, Škori je jasno da će, kada se prije ponoći 22. prosinca objave rezultati prvog izbornog kruga, biti politički mrtvac. Baš kao što su to Boris Mikšić i Vilibor Sinčić, koji su također osvajali treća mjesta u prijašnjim utrkama za Pantovčak, a danas su prošlo svršeno vrijeme.

Miroslav Škoro želi živjeti. A kako bi ostao (politički) živ, odlučio se na najodvratniju moguću taktiku - predložio je javno prekapanje jasenovačkih leševa, što je ideja koju posljednjih godina zagovaraju revizionisti, kojima nije do istine nego žele rehabilitirati zloglasnu Nezavisnu Državu Hrvatsku i tadašnji, manijakalni ustaški režim. Škori ovih dana nije lako - okljaštrenog rejtinga, na mrežama mu anonimni provokatori spočitavaju jer mu je supruga porijeklom Srpkinja, a birače mu počinje preuzimati Mislav Kolakušić, koji “nema ništa protiv da se ulice nazivaju po Anti Paveliću”. A kolumnist Ivica Šola je Škoru optužio da je kao direktor Croatiju Records namjeravao prodati Srbima, zbog čega Marko Perković-Thompson od tada ne razgovara s nekadašnjim kumom. I što napraviti u situaciji kada vam desnica okreće leđa?

Prekapati po leševima nedužno ubijenih, razumije se.

“Otići ću i u Jasenovac, nemam ja problema s time, gospodine. I znate što ću tražiti? Tražit ću međunarodnu komisiju i, ako treba, prekopat ćemo sve”, najavit će Miroslav Škoro uz burno odobravanje okupljenih. Zanimljivo, ali zašto onda ne prekopati i križne puteve? Jer ako je u Jasenovcu ubijeno samo nekoliko tisuća ljudi, kako na temelju do sada pronađenih ljudskih ostataka tvrde revizionisti, kako onda dokazati broj žrtava križnih puteva, tim više jer su bar trećina ubijenih bili četnici i bjelogardejci?

Otvaranje ovakvih priča duboko kontaminira situaciju u Hrvatskoj, posebno kada na njima jašu predsjednički kandidati. Dodatno zagađivanje ovdašnje društvene scene bit će jedina Škorina politička ostavština.

Izdvajamo