Hrvatska televizija kao da je namjerno odustala od hrvatske nogometne reprezentacije, samo da napakosti Novoj TV koja je u svojem premijernom prijenosu morala podnijeti poraz od jezivih šest naprama nula, najveći u povijesti, još lišena “kartaških” vještina Drage Ćosića, kojem upravo prijeti suspenzija, budući da je raspolagao skupim ulaznicama za Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji...
Sebi sam, pak, muke prikratio prebacivši se na RTL gdje me dočekao Zoran Šprajc, kojem je pošlo za sretnom rukom da nogomet i ne spomene.
Obično čuvam likove poput njega za specijalne prilike, kad napravi zbilja natprosječno duhovitu emisiju. Međutim, dobro je došao i sada. Zorana Šprajca brojim među one TV novinare kojima sve veći manjak kose otkriva sve veći komad pameti, pa kako godine protječu, ne gubi vrijednost, nego je, štoviše, stječe.
A vijesti nisu dobre. Čak i virus zapadnog Nila (jedva znam kako se to pravopisno bilježi) stao je kositi građane. Zagrebačka Klinika za zarazne bolesti posuđuje uokolo respiratore. Intervju s oporavljenikom. Komarac ga je dočekao u Zagrebu. Virus zagrebačkog Nila, Save, rekli bismo. Naime, ako se već udomaćio, što i njega ne bismo pohrvatili?
Nisu dovoljni virusi, i SDP se, naočigled, i pred Šprajcovim mikrofonom, raspada poput papirnate vrećice na kiši. Davor Bernardić, njihov trajno posrnuli šef, nije više niti smiješan. Zastrašuje, zapravo, koliko su naši političari nesposobni i za što do za vlastiti probitak. Bernardića iz fotelje predsjednika SDP-a, kako sad stoje stvari, mogu odlijepiti jedino vatrogasci.
Sve u ovoj državi ide ukrivo, a objaviti dobru vijest - gotovo je postalo kontraproduktivno. Simpatično je vidjeti Šprajca kojem je neugodno što dobrih vijesti uglavnom - nema. Ako ih i ima, smanjuje se PDV za neke namirnice, onda iz njih čita očaj vlastodržaca da se makar malko svide opljačkanom narodu.
Donio je i vijest za koju ni on ne zna, a ni ja, je li dobra ili nije: rasprava o novom Zakonu o autorskim pravima u Europskom parlamentu, čije bi donošenje, u restriktivnoj formi, onemogućilo dosadašnji slobodan i besplatan protok informacija na internetu, ali bi omogućilo vlasnicima autorskih prava da ponešto zarade.
Nitko ne podupire krađu, ali zar sloboda interneta ipak nije važnija od autorskih prava? Hoće li, naime, internet, ako se donese restriktivan zakon, postati prije svega raj za kriminalce i dobrostojeće? Naši europarlamentarci isto ne znaju što bi. Primjerice, Biljana Borzan pojma navečer nije imala kako će ujutro glasovati.
Ona pojma nema i da je trebala preuzeti SDP umjesto Bernardića, od kojega je digao ruke i njegov mentor Zlatko Komadina, i, općenito uzevši, nitko u SDP-u ne zna ništa. I to je, kao, glavna oporbena stranka. Kad bih kojem zapadnjaku prepričao ovu informativnu emisiju, zaključio bi da je posrijedi satirični program.
Moj prijedlog: neka za predsjednika izaberu Zorana Šprajca. Popularnost će im zacijelo odmah strelovito porasti.