Razlog zašto su unajmljeni je taj što smo željeli stručnjake. Inače bismo mi bili stručnjaci za sve”, rekao je Robert Kopal, predsjednik HDZ-ova Odbora za informiranje, informatizaciju, medije i digitalno društvo, o tvrtki koja je za HDZ sastavila izjavu o povjerljivosti. Taj naziv odbora kojem šefuje mora da je smislio algoritam. Nema nikoga u HDZ-u tko to može ponoviti a da ne čita s papira i pritom objasniti razliku i poveznicu između npr. informiranja i digitalnog društva.
Da je HDZ izabrao stručnjake, vidi se po sudbini izjave o tajnosti koja je postala javna. Malo je ironično da zakletva na tajnost bude razvaljena digitalno i u printu, ali vrag se uvijek pokaže u svom najgorem izdanju. A HDZ je odlučio pokazati svoje najljepše lice. Da bi to uspjeli, moraju, logično, napraviti sve da se o HDZ-u ne govori ružno. Spriječiti svako pričanje o stranci izvan stranke. Uvesti zakon šutnje.
Sva sreća da postoji GDPR, ona direktiva po kojoj nema pozdravljanja ako ne postoji pisana suglasnost za pozdravljanje svih koji se namjeravaju pozdraviti. I tako je HDZ, na putu u nešto između masonske družbe i tajne organizacije, obavijestio svoje članstvo da nema priče o HDZ-u izvan stranke.
Nema tračeva, ni o frizuri ni o novom gliseru, zapošljavanju. Nema ogovaranja. Nema prepričavanja stranačkih odluka. Nema ničega izvan stranke. Uvodi se totalna lojalnost i tajnost. Stranka postaje javna organizacija s pravilima ilegalne. Nema unutarnjeg života, samo ono što se izgovori u mikrofon pred kamerama. A to mogu samo odabrani. A da bi stranka postala tajna organizacija, svi moraju znati da je sve što su ikada čuli u HDZ-u tajna. Najbolje je to izvesti inteligentno, po prilici javno, na nivou članstva i s masovnim pristankom.
Tako je nastala HDZ-ova izjava o povjerljivosti (GDPR). GDPR je tu više kao reklamni trik u izjavi kojom se njeni članovi obavezuju da nikada nikome neće ništa reći o stranci a da prvo ne obavijeste stranku. Ili je, pak, pomoć neukima koji ne mogu skužiti obaveze GDPR-a. Najbolje da nikada ništa ne govore da ga ne prekrše.
Kada se taj princip primijeni na sve u stranci, to govori ponešto o povjerenju u članstvo i u osobe koje unutar stranke mogu doći do tuđih osobnih podataka. Ali, budući da se u izjavi nigdje ne spominju osobni podaci do kojih bi članovi mogli eventualno doći, onda nije najpogrešnije zaključiti kako je GDPR uistinu samo trik. HDZ želi sakriti sve svoje tajne.
Ima to smisla. Ne tako davno vodio ih je Karamarko. Prije njega bio je onaj radi kojega je stranka završila na optuženičkoj klupi i na kraju prvostupanjski osuđena kao kriminalna organizacija jer su imali crni fond u kojem su čuvali ilegalnu lovu. Sad ih vode Plenković i Brkić. Jedan je upleten u istragu o curenju povjerljivih podatka iz policije. Policija je otkrivala organiziranu prostituciju, a onda su podaci iscurili do ekipe koju su provjeravali.
Naravno da kada si član takve ekipe, onda ekipu mora biti strah. Tko zna što će i kada izlanuti i sve uprskati. Zato se uvodi omerta. U konačnici, plan je uspio. Svi znaju što se od njih očekuje, bez obzira na to što je taj dokument poništen, što je javno izrečeno da nitko nije iznad zakona i da je i dalje to stranka koja cijeni demokraciju. I naravno da je za sve kriv netko treći, u ovom slučaju tvrtka koja se bavi različitim oblicima zaštite. Nije. Napravili su točno ono što se od njih očekivalo. Obavijestili su članstvo da šuti. Ali ih je zeznuo netko tko ne zna čitati. Ali zna misliti. I zna koliko je loše da bilo tko, pa čak i HDZ-ovci, žive u prijetnji vlastite stranke.