1. Davore, što si želio poručiti kada si se kao najmlađi, 21-godišnji vijećnik grada Knina odrekao svoje naknade za rad u vijeću u korist prijevoza učenika iz Golubića u Knin?
- Ono što sam htio poručiti jest da nisu svi koji vlast uzmu u ruke isti, kao što to tvrde mnogi u posljednje vrijeme koji su izgubili nadu u bolje sutra. Svjestan sam da je grad preuzet u lošoj situaciji i da se građanima za njihovo povjerenje još neko vrijeme ne može iskupiti, pa sam odlučio jednu lijepu gestu napraviti kao pojedinac.
2. Jesi li izračunao koliko će dugo naknada za četiri mjeseca tvog rada biti dovoljna za prijevoz učenika?
- Pa nekim kalkulacijama smo zaključili da jedna vijećnička naknada od 700 kuna bruto pokriva nešto više od dva školarca mjesečno. Ali podijeljena je na dvadeset i jednog školarca, pa još i kad se doda kolega koji se također pridružio inicijativi, stvarno ne bih znao precizno reći. Međutim, oživi li inicijativa i jače, roditeljima učenika svakako ćemo maksimalno olakšati do izglasavanja novog proračuna.
3. I ti si bio đak putnik iz Golubića u Knin. Koliko je ta stavka tvojim roditeljima opterećivala kućni budžet?
- Moji roditelji, nažalost, nisu bili u mogućnosti raditi pa se živjelo od socijalnih primanja. Priča bi otprilike zvučala ovako: stigne socijala, plate se računi i podmiri ono osnovno i ne ostane dovoljno novca ni za 3-4 dana vožnje autobusom, a kamoli za 25.
4. Što je bilo najteže vašoj obitelji nakon što se u ratu preselila iz Kiseljaka u Knin?
- Najviše ih je, a poslije i mene, mučila činjenica da tuđe nije vječno, a naše je nedostižno. A onda stalno i nedostatak ostale rodbine i onih koje su upoznali i sprijateljili se s njima u izbjeglištvu. Budila su se i neka ružna sjećanja i uvijek se vuče taj neki teret ružne prošlosti.
5. Vidio sam tvoju izjavu u jednom intervjuu: “Negdje si možemo dopustiti da pogriješimo u životu, a negdje ne. Nekad je točnost u nečijim očima pogreška, nekada pogreška u nečijim očima točnost, a vrijeme će pokazati jesmo li pogriješili zapravo”. Koja je tu poruka mladima?
- Poručio sam mladima da koliko god oni bili dobri u nečemu, vječno će ih netko kritizirati, često netko tko ih nije dostojan. Ne radiš uvijek ti krivo, ponekad i kritičar gleda iz krivog ugla. Kritiziraju i kada ne znaju naše razloge i perspektivu. Zato mi je uvijek drago vidjeti kada mladi ne sjede u kući čekajući da im roditelji i institucije ispišu sudbinu, nego je uzmu u svoje ruke. To potičem svojom porukom.
6. Kako spriječiti njihov odlazak kada im i oholi političari poručuju da slobodno odu, a biskupi da će na njihovo mjesto doći drugi?
- Sve što je potrebno da bi mladi ostali jest omogućiti im razvijanje njihove inovativnosti i kreativnosti. Imaš li talent ili ideju, a nisu izvedivi ili vrijedni u tvom okruženju zbog nakaradnog sustava, u ljudskoj evoluciji je normalno da ćeš potražiti okruženje gdje će tvoj talent i ideja biti cijenjeni. Ja političarima koji izjavljuju takve gluposti poručujem da iz politike odu dok narod nije iskoristio sve demokratske načine protesta, kao što je to nedavno bilo u Rumunjskoj i susjednoj BiH, a biskupu koji kaže da je svaki čovjek lako zamjenjiv poručujem da ako misli da je tako jednostavno otići, jednu ću vijećničku naknadu izdvojiti i za njegovu kartu, a njegovom zlatnom haljinom bi se rado zagrnuli mnogi koji su u suzama otišli trbuhom za kruhom napuštajući svoju obitelj, među kojima su i moja dva brata.
7. U kninsko gradsko vijeće ušao si na nezavisnoj listi sadašnjeg gradonačelnika Marka Jelića. Kakve ste dubioze zatekli u gradu nakon vladavine HDZ-a?
- Ima tu svega. Od računa koji trebaju stići na naplatu, a nisu nigdje proknjiženi, preko silnih zastarjelih nenaplaćenih potraživanja, do višemilijunskih rupa u proračunu. Da se skupio novac samo od nekoliko HDZ-ovih večera, bilo bi dovoljno novca za prijevoz svih đaka u školu.
8. Koji su najvažniji zahtjevi Knina od Plenkovićeve Vlade?
- Moje je mišljenje da su svi zahtjevi podjednako važni jer da nisu, ne bi svi bili traženi od iste Vlade. Kao građanin osjećam taj nedostatak parkirališnih mjesta u gradu, ali i smatram da bi turizam kninskog područja dobio najjači impuls proglašenjem parka prirode Dinara.
9. Mnogi su ti spočitnuli jer si u predizborno vrijeme rekao da je “Knin oslobođen”. Kako se danas osjećaš?
- Osjećam se slobodno kao i tada. Nikad me nitko uživo nije osudio zbog toga i svi koji su ovdje živjeli i žive tada i sada shvaćaju što sam ja tada htio reći. Smatram da se oslobođenjem treba smatrati svako povećanje građanskih sloboda i držim da se toga dana upravo to dogodilo.
10. Tvoja Facebook stranica puna je glazbe. Što se sve svira i kakve su pjesme najpopularnije u kninskom noćnom životu?
- A koga je više briga što sviramo i što je najpopularnije? Pokojni Toše je najbolji izvođač sevdalinke ‘Zajdi, zajdi’, a hit Halida Bešlića, ‘U meni jesen je’, postao je najpopularniji kad ga je prepjevala Teška industrija. Nije bitno tko ili što izvodi, nego kako to prenese na publiku. Netko treba suzu da se oslobodi pa sviramo baladu, netko rodni kraj pa otpjevamo neku staru zavičajnu, a netko samo želi ne biti sam, nego pjevati s drugima pa sviramo nešto živo. Da li rock, narodnjak, zabavna ili neka domaća, u Kninu je davno to prestalo biti bitno.