Zemlja nije ravna ploča, ali mogla bi postati, kao što su žene stvorene iz Adamova rebra, a teorija evolucije neuspjeli pokušaj negacije kreacionističkog objašnjenja kako je nastalo čovječanstvo. Pobačaj je ubojstvo, Jasenovac je bio komunistički logor, a Domovinski rat je neupitan i bez ijedne mrlje.
Tako će učiti brojni hrvatski učenici prođe li prijedlog novog Obiteljskog zakona, čiji članak 108, koji nosi naslov “Školovanje i obrazovanje djeteta”, sadrži stavak koji glasi: “Roditelji imaju pravo da se njihovoj djeci osigura odgoj i obrazovanje u skladu s njihovim vjerskim i filozofskim uvjerenjima”.
Nikada do sada, niti jedan zakonski prijedlog ili ideja, nisu u sebi nosili toliku količinu maligne opasnosti za budućnost Hrvatske poput zahtjeva da roditelji odlučuju o tome što će učiti njihova djeca. Ideja koju promovira Dubravka Hrabar, ultrakonzervativna profesorica obiteljskog prava - kada bi bila prihvaćena - tom jednom jedinom rečenicom likvidirala bi, ne samo kurikularnu reformu, nego i posljednju šansu da se učenici u Hrvatskoj školuju na modernim principima koji vladaju u normalnim zemljama.
Krenimo od najvažnijeg. Postavlja se pitanje je li pravo roditelja da indoktriniraju vlastitu djecu u skladu s privatnom filozofijom ili vjerskim stavovima važnije od prava djeteta da se obrazuje i odgaja u skladu sa znanstvenim činjenicama i edukacijskim standardima? Odgovor je jednostavan: ovo otvara prostor roditeljima koji, recimo, smatraju da su Martin Luther i protestantizam zlo ili da su homoseksulaci bolesne osobe. Jer, ako pristanete da “roditelji imaju pravo da se njihovoj djeci osigura odgoj i obrazovanje u skladu s njihovim vjerskim i filozofskim uvjerenjima”, tada ste dali legitimitet klerikalcima i homofobima, baš kao i svoj sili fundamentalista svih svjetonazora i vjerovanja, a koji imaju djecu.
A opet, čemu čuđenje, jer onaj tko je izabrao Dubravku Hrabar, taj je dobro znao da bira ideološku repliku Željke Markić. Ona je zvijezda desno-katoličke publike, a kako razmišlja pojasnila je prije manje od mjesec dana na skupu vjeroučitelja Zadarske nadbiskupije. U nastupu koji je u ovdašnjim medijima prošao nezapaženo jer je objavljen na lokalnom crkvenom portalu, gospođa Hrabar je upozorila kako su “opasnosti i napadi na brak ideološki: aktivizam, lobiji, udruge civilnog društva, ‘eurobirokracija’, kojima je cilj uništiti brak i obitelj”. Zatim je, prema izvješću na stranicama Zadarske nadbiskupije, nabrojila što su za nju opasnosti modernog vremena, a to su “redefiniranje braka (homoseksualno obilježje), liberalizacija i ustupci izvanbračnim zajednicama, rodna ideologija u zakonodavstvima i obrazovnim programima te liberalizacija medicinske oplodnje za žene bez partnera, LGBT osobe, surogatno majčinstvo”.
Kako će izgledati brakovi u Hrvatskoj ovisi o osobi koja opasnima smatra homoseksualne osobe, izvanbračne zajednice, eurobirokraciju i neudane žene koje pokušavaju zatrudnjeti uz pomoć medicinski potpomognute oplodnje.
Pet godina nakon što smo ušli u Europsku uniju, Dubravka Hrabar kreira obiteljsku politiku, Matko Glunčić i Radovan Fuchs su kandidati vlasti za reformu obrazovanja, Ladislav Ilčić odlučuje u Ministarstvu kulture, a ministar zdravstva želi da Katolička crkva sudjeluje u pisanju Zakona o pobačaju. Vrijedi zapjevati “Bože, čuvaj Hrvatsku”.
A što se tiče pozivanja na roditeljsko pravo da odlučuju o odgoju djece, uzmimo dva primjera koja pokazuju kako to izgleda.
Na to se prije nekoliko godina pozivao i član predsjedništva A-HSP-a, Darko Kovačić zvani Rambo, koji na svom Facebook profilu ima desetke fotografija na kojima pozdravlja ustaškim pozdravom, zajedno sa svojom djecom. Ponosni Kovačić također je objašnjavao da potomke “smije odgajati kako želi”, što je podrazumijevalo fotografije šestero djece, sva s uzdignutom desnicom.
Nije ludilo isključivo na desnici, ima toga i među new age ekipom. Na primjer, bračni par iz Rijeke koji je 2015., “u skladu s vlastitim filozofskim uvjerenjima”, zabranio kemoterapiju za svog devetogodišnjeg sina. Jer, “kemoterapija sadrži bojne otrove” pa su odlučili dijete liječiti tzv. bioenergijom ili “elektra iscjeljivanjem” kod lokalne kult-liderice iz Rijeke, koja je rekla da će dječaka izliječiti za 2-3 sata. Dječak je umro u mukama, a zahvaljujući filozofskim stavovima roditelja, nije niti dobio priliku za izlječenje.
Uvođenjem vjeronauka u škole u Hrvatskoj prijeđena je linija koja razdvaja sekularno obrazovanje i odgoj od religijskog, a sada konzervativna revolucija jaše dalje i, pod egidom roditeljskih prava, pokušava preuzeti ulogu inženjera ljudskih duša.
Pritom se Hrvatska ponovno konfrontira s liberalno-demokratskim europskim okruženjem. Vijeće Europe propisuje kako je “dužnost svih članica Vijeća Europe u području odgoja i obrazovanja poštovati pravo roditelja da osiguraju odgoj i obrazovanje u skladu s njihovim vlastitim religioznim i filozofskim uvjerenjima dotle dok su ona kompatibilna s temeljnim vrijednostima Vijeća Europe”.
Svatko tko podrži prijedlog novog Obiteljskog zakona, glasat će za vraćanje Hrvatske u srednji vijek.