KOMENTAR

PODNOŠENJEM OSTAVKE GORAN MARIĆ UČINIO JE USLUGU HRVATSKOJ Njegov talent za privatno mešetarenje nekretninama razotkrio je čitavu njegovu demagogiju

Zagreb, 210518. Trg zrtava fasizma.
Sjednica predsjednistva i nacionalnoga vijeca HDZ-a u sredisnjici stranke.
Na fotografiji: Goran Maric.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovačev / HANZA MEDIA

Goran Marić

Da je kao privatna osoba upravljao nekretninama, to bi bilo puno bolje nego što je to činio Marić etatist

Ostavka ministra državne imovine Gorana Marića nije samo odlazak običnog ministra pod pritiskom javnosti nakon što je otkriveno da mu zgrtanje nekretnina za obitelj ide znatno bolje od realizacije proračunskih planova. Naime, bivši nogometni sudac koji se više proslavio kao televizijsko oko sokolovo, a manje kao direktor Vjesnika i Tiska, tijekom svojih zastupničkih godina prometnuo se u intelektualnog lidera u HDZ-u marginaliziranih pobornika doktrine radikalnog državnog intervencionizma koja bi se pojednostavljeno mogla opisati kao nacional-socijalizam s puno vjeronauka u školama i tradicijom raznovrsnog klijentelizma.

Goran Marić, hadezeovac iz druge lige HDZ-a u eri Tuđmana i Sanadera, godinama je privlačio pozornost oštrim populističkim napadima na središnju banku, a politički posebnu težinu dobio je kao idealna spojnica s vrlo ambicioznim programskim osnovama ljudi poput Bože Petrova ili Ive Lovrinovića. Osnove te programske platforme imale su kao zajedničku karakteristiku vrlo slabe temelje u teoriji i empirijskim dokazima, ali su vrlo dobro funkcionirale u prostoru opće javne demagogije te su pripomogle formiranju novog, nepredvidljivog bića na hrvatskoj političkoj sceni - gorljive oporbe u HDZ-u koja je u stanju podjednako uspješno blokirati svaki plan transformacije stranke, kao i bilo kakve nacionalne reforme.

Ključni dokaz snage te neformalne stranke u stranci, koja cijelo vrijeme svojata “autentičnost” u HDZ-u, bilo je upravo postavljanje Gorana Marića u Vladu doslovno nakon što je Vlada već bila formirana, odnosno nakon premijerova sastanka s Mostom. Problemi premijera Plenkovića s tim “autentičnim” HDZ-om nakon izlaska Gorana Marića iz Vlade vjerojatno će se dramatično povećati, baš kao i uspješnost upravljanja državnom imovinom koju taj političko-ekonomski propovjednik nije ni želio niti znao osigurati.

Vrhunac slave Goran Marić doživio je na predstavljanju vlastite knjige “Slom lažnog proroštva”. Za promociju jedne političko-ekonomske knjige bio je to velik skup na kojem je bilo začudno malo uglednih ekonomista, politologa, znanstvenika drugih profila ili pak biznismena i poduzetnika, ali je bilo dosta svećenika, generala, nešto hadezeovaca, više kolumnista koji ono što je desno vole više od faktografije, a glavna je zvijezda bio tada sveprisutni Đuro Glogoški.

Za Marića se može reći da je bio upravo onakav ministar kao što se očekivalo od njega. Još tamo 2017. bilo je jasno da promotor opće etatizacije neće realizirati bilo kakav plan prodaje odnosno privatizacije državne imovine, ali će povećati utjecaj neučinkovite države tamo gdje se taj utjecaj ne bi trebao povećavati.

Zapravo je, gledano unatrag, nejasno kako je moguće da se od tog i takvog Gorana Marića očekivalo da prodajom vlasničkih udjela u tvrtkama namakne nešto manje od 850 mil. kuna u 2017. On je “strateški” prodao u mjerenju prolaznog vremena sredinom 2017. oko 20 puta manje od plana i po tom se parametru vjerojatno upisao kao jedan od najneuspješnijih ministara u povijesti kad je u pitanju realizacija proračunskih planova.

Marić je pak tu pomalo nevjerojatnu neučinkovitost kontinuirano branio vrlo uopćenom pričom o “sređivanju stanja” u upravljanju državnom imovinom. Ironija je njegove sudbine da je vrlo neuspješno upravljao državnom imovinom, a morao je dati ostavku jer se pokazao vrlo talentiranim u privatnom mešetarenju nekretninama. I upravo u tome leži ključ razotkrivanja Marićeve demagogije koju je prodavao desetljećima: da je Marić kao privatna osoba upravljao nekretninama, to bi bilo puno bolje nego što je to činio Marić-etatist.

Sada već bivši ministar sigurno će reći da se vodio drugim kriterijima, ali bi bilo bolje da se držao čvrste financijske metrike. Prije samo nekoliko dana u novinama su se mogli pročitati Marićevi komentari o državnom prostoru na Trgu bana Jelačića 1 u Zagrebu u kojem su pronađena brojna seksualna pomagala. Tumačio je to kao sređivanje stanja. Bio je apsolutno nesvjestan da posao ministra nipošto nije komentirati pronalazak seksualnih pomagala u zapuštenom državnom stanu. On je duboko uvjeren da mu je to posao iako je nejasno kako tu postaviti metriku uspješnosti: kroz broj nađenih pomagala?

Drugim riječima, podnošenjem ostavke Goran Marić napravio je uslugu Hrvatskoj. Sad treba pričekati i vidjeti hoće li premijer nastaviti putem dobrih poteza te ukinuti bespotrebno ministarstvo čija internet-stranica trenutačno ponajviše služi za oglašavanje prodaje nekretnina u nepriličnom stanju.

Izdvajamo