PIŠE JURICA PAVIČIĆ

Podsjetnik na one koje često ne vidimo. Pokušajmo im barem olakšati

Inoslav Bešker

Poruka na kontejneru

 

Kada za dvadeset ili pedeset godina netko bude prebirao po starim fototekama da bi razumio život Hrvatske 2019., naići će i na ovu fotografiju koju je snimio naš komentator i rimski dopisnik Inoslav Bešker. Riječ je o jednoj od onih fotografija koje o mentalitetu i trenutku govore više od tomova ekspertnih knjiga.

Fotografija o kojoj je riječ snimljena je u rujnu ove godine u Splitu. Snimljena je, dakle, u gradu koji i u Hrvatskoj - dakle, zemlji ne baš razvijene oporabe otpada - nazaduje kao grad sa statistički najnižim postotkom reciklaže smeće.

Snimljen je u gradu koji bar još pola desetljeća neće dobiti centar za otpad. Koji se godinama muči da sanira zastarjelo odlagalište, odlagalište koje je uzgred rečeno u centru grada, a na koje pristiže smeće s otoka i cijele srednje Dalmacije, od Makarske do Sinja. Snimljena je - samim tim - u gradu u kojem i dalje dominiraju sivi kontejneri za miješani otpad - kontejneri baš poput onog na slici.

Ti kontejneri postali su stoga polazišna točka ekosistema za barem tri vrste živih bića. Prve su - po tradiciji - ulične mačke, tradicionalni dio mediteranskoga grada. Drugi su galebovi, koji u tom novom, perverznom ekosistemu nisu više ribolovci, nego su se - baš poput ljudi - preusmjerili na lagodniju “djelatnost”: hrane se iz kontejnera ljuskama restoranskih kozica, okrajcima pizza i ribljim glavama.

Treća vrsta živih bića koja preživljava od kontejnera, nažalost, najtužnija je: tu su siromasi koji preživljavaju prebirući po smeću i tražeći ono što se u miješanom otpadu može prodati u reciklažu - ponajprije papir i boce. Siromaštvo i ekološki nered tako su stvorili cijelu novu neformalnu profesiju, profesiju koja živi tako što obavlja ono što sustav i građani nisu znali ili htjeli: razvrstavanje.

Poruka na ovoj slici usmjerena je upravo na takve. Neznani dušobrižnik isprintao je i zalijepio poruku kojom građane moli da potrebitima olakšaju posao. Ne znamo koji je doista bio motiv anonimnog tvorca poruke. Strah od zaraze? Ili odbojnost od prizora ljudi koji s lampadinom ruju po kanti? Ili - ipak - bezinteresna, obična dobrota? Ne znamo: ali želimo vjerovati da je treće.

Izdvajamo