Prije točno pet godina među najbližim suradnicima tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića vladala je euforija. Do izbora su bila tri mjeseca, a Josipovićeva prednost pred Kolindom Grabar-Kitarović bila je takva da su na Pantovčaku sa smjesom arogancije i podcjenjivanja komentirali HDZ-ovu kandidatkinju. “Jadna”, “sramoti se”, “ne zna ništa” i “njezine šanse za pobjedu su nula”, glasile su standardne neformalne opaske kojima bi vam svi predsjednikovi ljudi opisivali Kolindu Grabar-Kitarović.
Da bi ta “jadna”, koja se “sramotila u javnim nastupima”, u siječnju 2015. pobijedila Josipovića i postala predsjednica Hrvatske.
Pet godina poslije ponavlja se priča iz prošle predsjedničke kampanje. OK, za razliku od tad, u istraživanjima javnog mnijenja Kolinda je u vodstvu ispred Zorana Milanovića i Miroslava Škore, no dvije su stvari iste kao i prije pet godina - mediji i lijevo-liberalna javnost ismijavaju njezine nastupe i širi se teza da nema šanse pobijediti. Pritom se kao razlog navodi to da je podržavaju HDZ i premijer Plenković pa će birači, nezadovoljni radom Vlade, glasati za njezine protukandidate. Međutim, glavni argument koji je u svakodnevnoj upotrebi je teza o njezinim gafovima i intelektualnoj površnosti.
Realno, to su činjenice koje je nemoguće osporiti. KGK je svojim populizmom tako omalovažila ulogu predsjednika države da je neugodno čak i nekim njenim suradnicima. Nema te izjave koja ne sadrži nešto krivo do razine tragikomičnog, kao, recimo, kad je prilikom prošlotjedne objave kandidature najavila kako su “pred nama velike obljetnice koje moramo obilježiti na pravi način: 30. obljetnica prvih demokratskih izbora i početka stvaranja države, 25. obljetnica Oluje i 100. obljetnica rođenja prvog predsjednika Tuđmana”.
Sve je krasno, osim što se Tuđman rodio 1922., a to znači da je njegova obljetnica tek za 2,5 godine. Ali zato je u proljeće iduće godine 100-ti rođendan Josipa Manolića, pa je možebitno gospođa Grabar-Kitarović mislila obilježiti taj događaj? Vrag će ga znati kad se radi o njezinu toku misli.
Međutim, sve te pogreške i skakanja u vlastita usta nipošto ne znače da ona i dalje nije glavni favorit u predsjedničkoj utrci. Škoro joj je odnio dio glasova na desnici, Plenković stvarno nije popularan, a birači centra joj ovoga puta u najvećem broju sigurno više neće dati svoje glasove. Zato se ona posljednjih mjeseci bijedno ulizuje desničarima, obilazi crkvene događaje češće nego kardinal Bozanić, a u manjku ideja će za dvije godine pomaknuti i Tuđmanov rođendan.
Samo što liberalni mediji i javnost obično apstrahiraju kakva je današnja Hrvatska. Takva da je desnica puno jača od ljevice i liberala, što se potvrdilo na europskim izborima, gdje su prvi osvojili gotovo pola, a drugi jedva trećinu glasova. Kolinda i Škoro i u anketama zajedno prebacuju više od pedeset posto, a Milanović - kojega oboje pobjeđuju u drugom krugu - svega četvrtinu. Prođe li ona u drugi krug, treba biti siguran da će je tada podržati i velika većina Škorinih simpatizera (o Crkvi ne treba trošiti riječi), jer to je dio plebsa kojem je dolazak lijevog političara u predsjedničke dvore isto što i crvena krpa biku. Napokon, tu je i 40-50 tisuća glasova u dijaspori, od čega će lavovski dio pripasti desnim kandidatima, ali uglavnom Grabar-Kitarović. Podcjenjivati Kolindu velika je pogreška. Ona je i dalje glavna favoritkinja na predsjedničkim izborima.