SUMNJIVO LICE

Pokolj u sinagogi izvršio je borac protiv muslimanskih migranata

Mourners visit a makeshift memorial outside the Tree of Life synagogue, a day after 11 Jewish worshippers were shot dead in Pittsburgh, Pennsylvania, U.S., October 28, 2018. REUTERS/Cathal McNaughton
REUTERS

Nije se trebalo pretpostavljati, odmah se po prvim izvještajima s hrvatskih web portala znalo tko je ubojica iz sinagoge u Pittsburghu. Kako riječ terorizam nigdje nije upisana i kako su već prvi anonimni komentatori iz septičke jame odmah podno teksta u kojoj urednici portala, suprotno svim domaćim i međunarodnim zakonima, a bogme i Ustavu, uzgajaju mržnju i diskurs budućih ubojica, nastupili s prohitlerovskim, antisemitskim i neonacističkim stavovima, bilo je jasno da ljude u sinagogi Drvo života nije ubio musliman, nego da je to bio nominalni kršćanin, bijelac, vjerojatno pripadnik alt-right pokreta, možda kakav poštovatelj Stevea Bannona, suprematist, neonacist, te vjerojatno netko tko svoje stavove i postupke potkrepljuje citatima iz Biblije.

U prvi mah, istina, nije bilo objavljeno ime Roberta Bowersa, ali urednički i politički njuh kreatora naše pomaknute stvarnosti naslutio je da, bez obzira na svu klikabilnost terorizma, ne bi smio ocrnjivati pitsburškog ubojicu, budući da je on, izgleda, svjetonazorski naš čovjek i da, po svoj prilici, između njegovih stavova i razloga da zapuca po ljudima u sinagogi i onog što govore marljivi uzgajivači mržnje iz naših septičkih jama zapravo razlike nema.

Ali kako su to odmah mogli znati? Kako su i urednici i anonimni komentatori još prije nego što je objavljeno ime Roberta Bowersa, doista bijelca, antisemita koji citira Bibliju, čovjeka iz alt-right miljea, prije nego što je, dakle, itko na svijetu naveo njegovo ime, mogli znati da nije riječ o muslimanu, o obraćeniku na islam, o spavaču koji je godinama čekao na trenutak da stvori pakao na zemlji? Vjerojatno tako što su pretpostavili da u Pittsburghu u Trumpova vremena baš i nema muslimana koji su spremni na ovakvo što. Ali da ih je slučajno bilo, ili da je Bowers u međuvremenu postao Abdulah, na našim bi portalima ovo bio jedan od najtežih terorističkih napada na svijetu u posljednjih godinu dana, vijesti o zločinu pratile bi se iz minute u minutu, bila bi to glavna tema za cijeli dan, a ne ovako, da klizne negdje dolje već nakon pola sata.

Urednici portala bi na svoj perfidni način širili mržnju prema muslimanima i migrantima, a uzgajivači mržnje i diskursa iz septičkih jama bi razvijali legendu o kozojebima koji usred Amerike pokazuju svoje pravo lice. I ne bi imali niti najmanji problem s tim što rečeni kozojebi, dakle arapski muslimani na koje je usmjerena njihova strašna mržnja, ubijaju Židove, koje ti iz septičkih jama mrze još i mnogo više. Kad muslimani ubijaju Židove, tada je težište mržnje na ubojicama, ali kad Židove ubija naš čovjek, bijelac, kršćanin i desničar kakvim bismo i sami željeli što više biti, tada je stvar malo drukčija. I tada se u naslovu na web portalu ne smije govoriti o terorizmu, niti se članak smije predugo držati u vrhu stranice.

Naravno, ne bi bilo potrebe o svemu ovom govoriti da nije riječ o nečemu što je po značaju i značenjima mnogo šire i značajnije od strategije ovdašnjih web portala. I sam Donald Trump, i sam narančasti poglavica u čijoj se zemlji pokolj dogodio, zatekao se u nezgodi pred činom Roberta Bowersa. Jedino što je na kraju mogao reći, a da ne osudi ni milje iz kojeg je Bowers potekao, ni političke stavove koji su Bowersa naveli da učini ono što je učinio, ni činjenicu da je mister Robert Bowers u skladu sa zakonom i člankom Ustava koje Trump tako žestoko brani posjedovao dvadeset i jedan komad osobnog naoružanja, pušaka ili pištolja i revolvera, bilo je da bi na ovakve ljude kakav je mister Bowers trebalo primijeniti smrtnu kaznu. Što iz ovog Trumpovog stava progovara?

Ništa, samo to da bi bio sretan da Robert Bowers više ne progovori ni riječi. Sve ono što bi on mogao reći o svojim motivima i razlozima užasavajuće je po Trumpa i njegove sumišljenike, pristalice, nove desničare širom svijeta. Bowers je, naime, pucao u ime njih. Ubijao je po sinagogi da Ameriku i svijet zaštiti od liberala i ljevičara, da ih zaštiti od muslimanskih migranata, koji su, uvjeren je ubojica, u Ameriku pristizali zahvaljujući Židovima i njihovoj pomoći. Sasvim grubo govoreći, ali i dalje po istini i bez pretjerivanja, Bowers je ubijao da zaštiti Zapad od onih ljudi s graničnog prijelaza Maljevac, koji bi očajnički da se dočepaju Europe u koju vjeruju više nego ijedan Europljanin.

Trumpova svjetonazorska koncepcija otpočetka ima istu onu tvorbenu grešku kao i koncepcije francuskih, njemačkih, ruskih, pa na kraju i izraelskih desnih populista i neofašista. Oni bi da budu rasisti, da ljude tamnije puti i njihove civilizacije ograde bodljikavom žicom i meksičkim zidom, oni bi da Rome, muslimane i islam tretiraju onako kako su niže rase i civilizacije tretirali teoretičari nacionalsocijalizma, ali da iz svega toga budu izuzeti Židovi. No, dok je kod nekih, recimo kod njemačkog AfD-a, riječ samo o prijetvornosti, o taktici i prilagođavanju trenutnim odnosima u svijetu, a ne o stvarnom odustajanju od antisemitizma, kod Trumpa se radi o praktičnim razlozima.

Osim što su neki od velikih njegovih, posrednih ili neposrednih financijera Židovi, što mu je zet i savjetnik Židov, te što mu je, biva, i kći prešla na židovstvo, u svijetu u kojem se Trump bogatio, s kojim je poslovao i čije je interese spreman braniti, Židovi su integrirani na jednak način na koji su integrirani i bijeli kršćani. Trumpovo koketiranje s antisemitizmom - alt-right je nužno i antisemitski, pronacistički i profašistički - moralo je biti kontrolirano, morala je to biti licemjerna igra u kojoj će židovski prijatelji razumjeti zašto on koketira s neonacističkim huliganima. Oni su mu glasačko tjelo, i ništa više od toga. I tako to može biti sve do trenutka u kojem ti huligani ne požele svoje stavove pretočiti u svakodnevnu životnu praksu. Recimo tako da počnu ubijati Židove.

Naravno, Trumpova će mašinerija sanirati posljedice pitsburškog pokolja. To će učiniti na isti onaj način na koji su urednici hrvatskih portala tu vijest učinili manje važnom, baš kao da se pokolj dogodio u Pakistanu i baš kao da su žrtve muslimani, Paštuni. Ali tako se ne može dovijeka. Nakon jednog uslijedit će drugi pokolj. Sve dok se ne shvati ono što se svih ovih godina ostavlja po strani.

Nema, nikad ga nije bilo, niti ga može biti, rasizma, fašizma ili neonacizma, nema desnog populizma u bijelome, kršćanskom svijetu koji istodobno nije - antisemitski. Nema i ne može biti bjelačke, vjersko-fundamentalističke mržnje prema muslimanima i islamu koja se u sljedećoj fazi, sljedeće godine, ili za deset godina neće ostvariti i kao - antisemitizam. Nema, niti može biti antimigrantske histerije čiji argumenti na kraju svih krajeva neće biti - antisemitski.

Nema, niti je ikad bilo, ideje o zaštiti Europe pred najezdom izvaneuropskih, barbarskih kultura, koja u svojoj srži i u svojoj krajnjoj manifestaciji nije - antisemitska. Robert Bowers u sinagogi u Pittsburghu sve je to pokazao i dokazao, koliko god će sada svi nastojati da obrnu i izokrenu ono što se dogodilo. Ubijao je Židove zato što Židovi u Ameriku dovode muslimane, te jedni i drugi rade na uništenju bijelih Amerikanaca, ubijajući ih. Eto, to je ono što taj čovjek zastupa, ono u što vjeruje.

Drvo života jedan je od onih simbola koji povezuju različita, međusobno udaljena religijska vjerovanja. U Kabali drvo života predstavlja božansku povezanost i prožetost zemaljskog i nebeskog svijeta. Neizravno pravdajući ubojicu, neki su se već odvažili reći kako je do ovakvog zločina moglo doći zato što sinagoga nije imala dovoljno unutrašnje osiguranje. Nije, dakle, problem u alt-right terorizmu, niti u dvadeset i jednom mitraljezu branitelja čiste bijele Amerike, nego je problem što se sami Židovi nisu branili s barem deseterostruko više mitraljeza, dok su se na šabat molili Bogu i dok su svoje novorođene uvodili u život.

Prije nekoliko dana sam pješačio kroz Berlin, do stare i nove sinagoge, i do mjesta na kojem je, zapravo, otpočeo Holokaust. A otpočeo je spontanim događanjem naroda, nečim u čemu su sudjelovale tisuće roberta bowersa i tisuće uzgajivača mržnje i antisemitskog diskursa iz njemačkih septičkih jama. Sinagogi se moglo prići samo na tri metra razdaljine. Opasana ogradom, branjena naoružanim policajcima, ona je, kao i gotovo sve sinagoge bijelog kršćanskog svijeta, znak vremena i naše krivnje i odgovornosti u tom vremenu.

Izdvajamo