Ma koliko na prvu dobro zvuči najava da će Vlada, rukovodeći se smjernicama Europske komisije, izraditi posebni zakon kojim bi se sankcionirao govor mržnje na internetu, treba ju uzeti s jako, jako velikom dozom opreza. Jer, put u pakao doista često bude popločen dobrim namjerama. A poseban zakon koji bi propisivao granice između satire i klevetanja, između kritike i raspirivanja mržnje, između poruge i širenja netolerancije, između fikcije i širenja lažnih vijesti, između upozorenja i prijetnje... otvara neviđene mogućnosti za manipulaciju, za gušenje slobode govora i ozakonjenje cenzure.
Pretjerivanje? Nipošto. Uzmimo javnu televiziju. Film “Ministarstvo ljubavi” nije po ukusu ratnim udovicama, iz čega je nastala cijela drama oko njegova emitiranja na HTV-u. Nije puno prošlo da je voditelj Aleksandar Stanković u razgovoru s braniteljem srpske nacionalnosti izgovorio kako je Domovinski rat bio i građanski. To je nekome zaparalo uši i bilo dovoljno da se HTV javno ogradi od Stankovića, natrlja mu nos Deklaracijom o Domovinskom ratu i izda mu ukor.
Prije toga Domagoju Novokmetu je oduzeto vođenje emisije samo zato što je glavni državni odvjetnik prigovorio jer nije bio pozvan u emisiju kao druga strana. Nebitno je što se pozivima u emisije HTV-a nije odazvao prije, kao ni poslije toga događaja. Na udaru udruga i nevladinih organizacija koji svoje stavove i politike nameću kao jedinu vrijednost i jedinu istinu našli su se muzeji, kazališta, novinari, književnici.
Zamislimo da Vlada napiše savršeni zakon za suzbijanje govora mržnje na internetu i njegovu provedbu povjeri, recimo, Renatu Kuniću s HTV-a. Ili da premijer Andrej Plenković namiri i malo stranačkog kadra pa na čelo tijela koje bi utvrđivalo kazne za neprimjereni sadržaj na internetu stavi Andriju Mikulića, svog čovjeka koji već ima iskustva s medijma?
Ima dosta razloga da se Vladi u startu zahvalimo na plemenitoj namjeri da posebnim zakonom suzbije govor mržnje na internetu i zamolimo je da umjesto toga samo nastavi dosljedno koristiti sredstva koja su joj već na raspolaganju.
Nije sve samo crno. I iz Plenkovićeve Vlade dolaze pozitivni primjeri. Najsvježiji je vijest da je policija detektirala četiri osobe koje su zastupniku GLAS-a Goranu Beusu Richemberghu i članovima njegove obitelji prijetile likvidacijom. Nije im legla Beus Richemberghova objava na Facebooku nakon što je Slobodan Praljak počinio suicid kako je “samoubojstvo izvršio pravomoćno osuđeni ratni zločinac”. Valja navesti kako je policija obavila svoj posao i u slučaju prijetnji novinarki Maji Sever.
Junaku s društvenih mreža su ušli u trag u Belgiji i istoga je časa osjetio posljedice svojeg ponašanja. Zato što je prijetio smrću ostao je bez posla i izbačen je iz sportskog kluba. A doma ga čeka kazneni postupak. Policija je u kratkom roku identificirala i posjetila junačinu iz Pule koja je kolegici Nataši Božić Šarić s N1 zaprijetila rezanjem glave.
Reakcija policije na prijetnje i govor mržnje vrijedi više od bilo kakvog slova na papiru. Nakon što su autori prijetnji imali bliski susret s policijom i osjetili udar Kaznenog zakona, drugi koji su skloni istom takvom ponašanju, sada će ipak malo razmisliti prije nego što stisnu enter na svojoj tipkovnici.
I nije sve na policiji. Vlada je poslala dobru poruku početkom godine, kada je objavila da Antu Jurića, australskog Hrvata koji je veličao NDH i Antu Pavelića, uklanja iz svoga Savjeta za Hrvate izvan Hrvatske. To je potez! Oni koji koketiraju s ustaštvom ne mogu biti članovi vladinih tijela. I točka.
Isto je i u pogledu nasilja nad ženama. Ako preskočimo verbalni ispad resorne ministrice Nade Murganić, ostaje kao pozitivan primjer Plenkovićeva dosljednost u političkom sankcioniranju požeškog župana Alojza Tomaševića zbog obiteljskog nasilja. Za početak je izletio iz HDZ-a, a valja vjerovati da će Plenković naći formulu da ga makne i s dužnosti župana.
Nekoliko poteza kojima je je premijer obilježio početak godine pokazuje da HDZ može biti pristojna demokršćanska stranka desnog centra, a on njen predsjednik i premijer koji ne uzmiče pred pritiscima braniteljskih udruga i klerikalnih organizacija koje HDZ-u nameću svoje, u pravilu ekstremne, vrijednosti.
Odluke koje je premijer proveo nakon Nove godine daju nadu. Pitanje je samo hoće li Plenković nastaviti niz. Hoće li njegova većina ratificirati Istanbulsku konvenciju i staviti naglasak na suzbijanje nasilja nad ženama i djecom, hoće li napokon donijeti zakon koji će zabraniti isticanje fašističkih simbola a da to ne relativizira kažnjavanjem petokrake, hoće li do kraja mjeseca biti imenovano Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa u čijem će sastavu biti odlučni i politički neovisni ljudi? Učini li to, napravio je veliku korist za mentalno zdravlje nacije.
Još da Vlada provodi politiku koju je prije par dana propagirala ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, bili bi na konju. Replicirajući Željki Markić koja bi po svom ukusu definirala kulturni sadržaj podoban za financiranje iz proračuna, napokon smo od člana(ice) Vlade čuli da su se razgovori o kulturi koje Markić potiče vodili prije devedesetih, u jednostranačkom sustavu i svjedočili javnom odbacivanju takve politike prema kulturi i medijima.