Abdikacija ministra uprave Lovre Kuščevića predstavlja jedini mogući rasplet poslije svih afera s kojima je povezan. Kuščević je postao mlinski kamen koji je posljednjih tjedana dramatično pritiskao HDZ i Andreja Plenkovića, i bilo je nezamislivo bilo kakvo rješenje, osim ostavke.
Samo što je - nažalost - već prilikom objave postalo očito da ovdje nema riječi o priznanju greške, a kamoli katarzi. Iz nastupa Plenković - Kuščević ispada da se radi o iznuđenom potezu, a ne političkoj kazni materijalno nezajažljivom ministru.
Zanimljivo je Plenkovićevo objašnjenje kako su "s obzirom na sve okolnosti koje traju proteklih tjedana u javnosti i medijima procijenili da se time čini velika šteta i njemu i Vladi i da to nema nikakvog smisla". Okolnosti koje traju u medijima? Zaboga, pa Lovro Kuščević je ulovljen u toliko situacija s prstima u pekmezu da ostavka predstavlja minimum minimuma koji javnost ima pravo očekivati od javnih dužnosnika. Nisu ga srušile "okolnosti", nego sumnjive milijunske afere zahvaljujući kojima je u nekoliko godina stekao golemi imetak, za hrvatske prilike. Poslovi koji su povezani s ministrom uprave su tako suspektni da su se u osudi uspjeli ujediniti doslovno nepomirljivi suparnici kao što su Hrvatska narodna stranka, Zoran Milanović i Željka Markić s njenom klerikalnom ekipom U ime obitelji.
Uostalom, da su Kuščevićevi poslovi zakonski sumnjivi govori i podatak da je o svemu istragu preuzeo USKOK. Već od ranije ga provjerava i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa koje je otvorilo predmet na temelju neanonimne prijave, koja se odnosi na Kuščevićevo neupisivanje kuća u Nerežišćima na Braču u katastar, izmjenu prostornog plana kojom mu je omogućena prenamjena štale u stambenu zgradu, netočno ispunjenu imovinsku karticu i prijavu površine kuće, kao i dobivanje dozvole za iznajmljivanje kuće. Bez obzira na sumnje i privatna mišljenja o odlazećem ministru, treba biti korektan i poštovati presumpciju nevinosti. Dakle, Lovro Kuščević je nevin, a hoće li to i ostati, ne bismo se kladili.
Ako je suditi po njegovoj prvoj reakciji, Kuščeviću nije nimalo neugodno zbog afera s kojima je povezan. Upravo suprotno. "Ponosan sam na sve mandate kao načelnika, kao vijećnika i na sve što sam napravio u moja tri ministarska mandata", izjavio je ispred Središnjice HDZ-a. Samo 24 sata ranije, u besprizornom napadu, neke od kritičara je usporedio s lešinarima i ocrnio kao "Jugoslavene, Soroseve plaćenike, ljevičare i feministice koje žele izbaciti vjeronauk iz škola". Kada takav lik, nakon što je morao podnijeti ostavku, izjavi da je odgovoran političar, mora vam se okrenuti želudac. Njegova ostavka nije znak pokajanja nego iznuđen potez, koji osigurava saborsku sinekuru i nastavak života kakav bi prihvatilo devedeset i pet posto Hrvata. Barem do okončanja istrage.
I što sad?
U formalnom smislu, Plenković i HDZ su uspjeli eskivirati zahtjev opozicije za parlamentarnu raspravu o Kuščeviću. Time su protivnike onemogućili da na otvorenoj sceni otvore brojne afere Plenkovićevih ministara, a ne bude li novih iznenađenja, premijer je otupio kritike koje stižu od koalicijskih partnera iz HNS-a. U najkraćem, ima šansu doći do zraka i razmisliti kako i što dalje. HDZ-ova vlada je u lošoj situaciji - i izvršnu vlast i vladajuću stranku podržava manje od četvrtine birača, a prema jučerašnjem Crodemoskopu, niti Kolinda Grabar-Kitarović, kao njihova uzdanica za predsjedničke izbore, u prvom krugu, ne može računati na više od trideset posto podrške. Zbog toga sumnjamo da će žrtvovanje Lovre Kuščevića dugoročno pomoći Plenkoviću. Morat će povući puno radikalnije poteze, kao kada je izbacio Most iz svoje Vlade. Ali ovaj put u vlastitom okruženju.