Do kraja 2019. Sabor će izmijeniti potrebne zakone kako bi se strože kažnjavalo nasilje u obitelji, kako bi fizičko nasilje bilo kazneno a ne prekršajno djelo, a spolni odnos bez pristanka bio nazvan onim što doista i jest - silovanjem, obećala je Vlada prije dva dana.
Aktivistice s desetljećima iskustva u radu sa zlostavljanim ženama postignuti dogovor nazvale su povijesnim, doista ne bez razloga. Jer taj će dan bez ikakve sumnje biti zapamćen - dan kad je Hrvatska postala država u kojoj šamar ženi (barem onaj koji ostavi trag fliske na licu, dovoljan je i plitki hematom) više nije izjednačen s pogrešnim parkiranjem, uriniranjem na javnome mjestu i švercanjem u tramvaju.
Nema u ovim rečenicama ni zrnca ironije: svi koji su makar površno pratili rad tih žena - Sanje Sarnavke, Neve Tölle, Maje Mamule, Sanje Bezbradice Jelavić i brojnih, brojnih drugih, znaju što su i na koje sve načine radile i pokušavale ne bi li državno vodstvo - svatko od njih, bez obzira na stranačke boje - uspjele prizvati običnom zdravom razumu, ništa više od toga: da kaznenim zakonom propišu da se ženu i djecu ne smije tući, partnera ili partnericu siliti na spolne odnose...
I znaju kako su pomaci bili mali, minijaturni, frustrirajući. Koliko su puta bile pred zidom. Koliko puta se na njih posprdno odmahivalo rukom.
A onda se dogodio Pag. Posljednjeg dana veljače, svi se dobro sjećamo, jedan je otac ustao ranije i, jedno po jedno, odnio svoje četvero djece, od kojih je najstarije imalo osam godina, na balkon i bacio ih preko ograde, sa šest metara visine, na beton.
I toga se dana nešto prelomilo. Teško je zapravo reći što. Nasilje tog oca nad djecom bilo je duboko potresno, strašno, neobjašnjivo. No bilo je, nažalost, ranije i strašnijih.
Ali nakon ovog Paga čaša se prelila, svima koji se sa zdravim razumom nisu davno pozdravili bilo je dosta. Jelena Veljača gotovo nehotice na Facebooku je pokrenula inicijativu #spasime, javilo joj se, nespremnoj, tisuće ljudi, mahom žena. Ostalo je povijest.
Vlada ovaj tjedan, konačno, nije imala drugog izbora nego poslušati žene. Zahtjev je bio preglasan. Nije postavljen normalnim glasom. Bio je to vrisak.
I zato je taj dan doista povijesni.