Prije će Željko Glasnović prestati u svima vidjeti udbaše nego što će se Vladimir Putin zabrinuti nad rezultatima izbora. Ostao je u sedlu te nakon punih 18 godina vlasti osigurao sebi još, najmanje, šest godina kremaljskog trona. I nije dobio više od 76 posto glasova u stilu srednjoazijskih “očeva nacije” zato što su Rusi nedokučivi i nerazumljivi, nego naprosto zato što su navikli na vođe i nije imao nikakvu alternativu koja bi bila smislena.
Svi protukandidati zapravo su bili otužna spadala koji ga ama baš ničim nisu mogla ugroziti i potvrđuju da na obzorju postoji samo Putin. Dakle, nasuprot dvorskim ludama nudi se - ozbiljan svjetski državnik koji je Rusiju podigao s koljena i omogućio da Rusi dobro žive kao nikada do sada. Kremlj se potrudio da svaka oporba bude “potaracana”. Građanska i liberalna je stiješnjena i prokazana kao stranoplaćenička i izdajnička, a uslužna radikalno desna i konzervativna lijeva ima zadatak da Putin izgleda umjerenije i smirenije.
Može biti gore, a Putin nam je nešto dao, razmišlja većina Rusa, koji su uglavnom sve zadovoljniji svojim materijalnim položajem.
No, sada kad je odradio formalnost, Putin se može posvetiti onome što ga čeka do 2024. godine. Jedan od zadataka koji će biti obilježen nagađanjima, spekulacijama i intrigom jest onaj koji je davno nalijepio na ogledalo u WC-u - “potražiti nasljednika”, vjerojatno s upitnikom, uz dopisani “p.s.” - možda Xijev oprobani, ali dugoročno rizični model doživotnosti ili sve odgoditi petim jubilarnim mandatom!? Ovo bi trebao biti njegov posljednji mandat. I sam je u izbornoj noći kazao: “Pa neću valjda vladati do svoje stote!” Možda ne do stote, ali tu negdje, jer već sada iz kremaljske elite emitira panika - što nakon Putina? Najbolje Putin!
Glavna mantra “putinizma” je stabilnost. Termin kojem današnja Rusija robuje i koji je Putinov uspjeh, ali istodobno i prokletstvo. Na tome već dugo živi, plašeći javnost da bez njega država ponovno ulazi u eru destabilizacije, jeljcinovskog kaosa i Rusije pognute glave. No, ne može se na tome vječno. Rusija išće neopohodne reforme, i ekonomske, i političke, i društvene. Međutim, svaka reforma je uznemiravanje inertne kremaljske elite koja najradije ništa ne bi mijenjala. Sada su u raskoraku - stabilnost i svijest da su reforme nužne, ali one nose promjene. Kvragu!
Doduše, Putin je u svojim obraćanjima narodu nudio “med i mlijeko”. Tvrdi da je 21. stoljeće - stoljeće Rusije. Najavljuje da će se životni vijek Rusa u njegovu mandatu produljiti za pet godina. Najavljuje povećanje penzija i plaća, velike infrastrukturne radove, enormna ulaganja, povećanje životnog standarda, jačanje zdravstva i obrazovanja. Dakle, uobičajena populistička obećanja. Uz to, nudi i ono što većinu Rusa ispunjava domoljubnim ponosom - najmodernije interkontinentalne rakete koje nitko nema i koje je nemoguće uništiti.
Nudi sigurnost i zaštitu u vremenima kada se Rusija osjeća ugroženom i kada mediji neprestano govore o nepravdi koju pokvareni Zapad nanosi “dobroj i pravednoj” Rusiji. No, lako je s nedodirljivom raketom Sarmat proizvedenom u Rusiji, malo si ponosan, malo se praviš važan, ali što s tim što se Rusi voze u njemačkim autima, kupuju talijansku obuću, japansku IT tehniku, francuska vina, nizozemsko cvijeće, finske lijekove. A Putin je uz sve to upao u najlošije odnose sa Zapadom od raspada SSSR-a. Većina čelnika zemalja EU pričekala je malo s pozdravnim telegramima.
Oni stižu, ali sramežljivo. Francuski predsjednik Emmanuel Macron se čuo s Putinom telefonom i imao je potrebu reći da su razgovarali o svemu, ali nigdje ne spominje čestitke. I Donald Trump je čestitao, iako je kazao da neće i bez obzira na to što su mu suradnici velikim slovima napisali - ne čestitati! I vođa britanskih oporbenih laburista Jeremy Corbyn, unatoč velikom skandalu s trovanjem bivšeg špijuna, kaže da se s Putinom mora surađivati jer Rusija je preznačajna država. U Kremlju upravo i računaju na to da Zapad neće imati izbora.
To je proizvoljna politika, ali nije da ne daje rezultate. Ruska politika se ionako dobrim dijelom oslanja na onu “vrijeme liječi sve”. Osim toga, što je napada na Putina više, to sluđeni Rusi više idu pod njegova zaštitnička krila. Rusija želi biti alternativa Zapadu, ali još nije kapacitirana za to - nema saveznike, ekonomija se previše oslanja samo na ono što im je Bog dao, a ne i na proizvodnju. Rusija je trenutno u poluizoliranom položaju, a demografska situacija je za zemlju takvih ambicija prilično apokaliptična. Putina u sljedećih šest godina čeka rješavanje mnoštva delikatnih stvari, a tek mu je peti dan nakon izbora.