Iz perspektive jačanja transparentnosti i čistih odnosa u hrvatskom društvu jako je dobro da je Hrvatska narodna banka odlučila objaviti sve podatke o putovanjima i povezanim putnim troškovima svojih čelnih ljudi. Radi se o praksi koja - uz neke logične iznimke zbog sigurnosnih razloga - naprosto mora postati standard: građani imaju pravo uvida u sve troškove koji se financiraju javnim novcem.
No, sada kad znamo koliko putuju kreatori hrvatske monetarne politike, što nam to govori o samoj Narodnoj banci injezinu funkcioniranju?
Provodi li guverner previše vremena na putovanjima?
Na ovo pitanje teško je dati izričit odgovor, iako će mnogim građanima Hrvatske u oči upasti činjenica da je Boris Vujčić lani putovao gotovo 150 dana, obišao četiri kontinenta, a u cijelom lipnju proveo tek pet dana u Zagrebu. Nema nikakve sumnje da sudjelovanje na međunarodnim konferencijama i održavanje kontakata s vodećim ljudima globalne financijske industrije spada u opis posla čelnog čovjeka HNB-a, pitanje je samo da li Vujčić tim zadaćama posvećuje neproporcionalno velik dio svog vremena u odnosu na sve druge odgovornosti koje ima. A i o tom pitanju u javnosti bi možda bilo manje spora da Vujčić u svom dosadašnjem mandatu često nije bio na udaru kritika za odveć hedonistički način života, barem po tradicionalnim kriterijima središnjih bankara. Utoliko, i podatke o putnim nalozima guvernera mnogi će sada iskoristiti za nove kritike politike koju vodi HNB.
Kakve veze imaju guvernerova putovanja s politikom Hrvatske narodne banke?
U konačnici nikakve. Monetarna politika kakvu vodi HNB bila bi ista i da Boris Vujčić cijelu godinu nije nosom provirio iz svog ureda na zagrebačkom Trgu hrvatskih velikana. Pitanje je tek koliko njegov životni stil i način obavljanja funkcije guvernera jača ili slabi vjerodostojnost te politike u javnosti. Tu procjenu bi morao dati sam guverner Vujčić...