Bili su u toj nekoj kući na tulumu. Otišla je na kat do kupaonice i tu su je spopali on i njegov frend, na silu je ugurali u sobu, bacili na krevet. Skočio je na nju i pokušao je svući. Opirala se, vičući. Stavio joj je ruku na usta, i to je bilo strašno: bojala se da će je onako pijan i lud ugušiti. Čitavo vrijeme su joj se cerekali, godinama kasnije pekao ju je taj cerek. Ovaj je prtljao jer je ispod imala kupaći, jednodijelni. Spasio ju je taj njegov frend jer je skočio na njih tako da su svi pali s kreveta. Uspjela se iskobeljati i pobjeći.
To je priča dr. Christine Blasey Ford, žene koja optužuje Bretta Kavanaugha, Trumpova kandidata za Vrhovni sud SAD-a, da ju je pokušao silovati kad je imala 15, a on 17 godina. Posljednjih tjedana to je glavna tema u Americi: ako Senat potvrdi Kavanaugha, Trump si je osigurao konzervativnu većinu na sudu koji bi mogao izglasati zabranu pobačaja.
Svjedočenje dr. Christine Blasey Ford podijelilo je Ameriku: tisuće žena ohrabrilo se progovoriti o silovanjima i zlostavljanjima o kojima šute desetljećima, dok su drugi zgroženi što se, bez jasnih svjedoka i dokaza, uništava reputacija jednog suca. Kakve ima veze što se dogodilo na jednom tulumu prije 36 godina, zašto je uopće bitno je li on pijan legao na nju ili ne?
U Americi je mnogima važno hoće li o pravu na pobačaj odlučivati muškarac koji se već ružno ponašao prema ženama. Ako se već saznalo svašta o njemu, jer dr. Ford nije jedina, treba li takvog tipa baš nagraditi tako uglednom doživotnom funkcijom?
Još je važnije to hoće li se konačno povjerovati žrtvi. Svi znamo da su zatvori puni nevinih i da malo koji osuđeni ikad prizna da je mrava zgazio, no javnost je gotovo uvijek na strani počinitelja, a žrtva bude ismijana. Zašto nije odmah prijavila? Koga briga za nešto što se dogodilo jedne pijane noći prije 36 godina? Većina silovanja se ne prijavljuje jer malo kad se to dogodi na ulici u podne, nema svjedoka, tek njezina riječ protiv njegove. “Desetljećima kultura mizoginije dozvoljava muškarcima da prođu bez kazne i bez posljedica”, piše u pismu podrške 1600 muškaraca za dr. Ford.
Da, ima i lažnih prijava: neko američko istraživanje pokazalo je da je od 2 do 10 posto svih prijavljenih silovanja - lažno. Ali 90 posto pravih silovanja ostaje neprijavljeno. I što onda, trebaju li sve žrtve šutjeti zbog manje od 1 posto lažljivih osvetnica?
Bitka između dr. Ford i Trumpova kandidata za Vrhovnog suca bitka je za položaj žene u današnjoj Americi. A odatle se onda prelijeva dalje. Hoće li Senat i javnost povjerovati ženi, u ovom slučaju profesorici psihologije na kalifornijskom sveučilištu Palo Alto, ili tipu kojeg tereti već niz žena za slične gadosti?
Na stranu dr. Blasey Ford stali su mnogi. Na društvenim mrežama pod oznakom #WhyIDidntReport (Zašto nisam prijavila) dijele svoje priče. TV zvijezda Padma Lakshmi objavila je da ju je kao 16-godišnjakinju silovao 23-godišnjak s kojim je izlazila. To je bilo prije 32 godine. Nikome nije rekla. Kad je imala sedam, rođak njezina očuha dirao ju je između nogu i stavio njezinu ruku na svoj penis. Kad je sedmogodišnja Padma to ispričala majci i očuhu, poslali su je baki u Indiju na godinu dana. To joj je bila lekcija: šuti ili ćeš platiti.
Ovdje nije riječ o tome je li sudac Kavanaugh kvalificiran za svoj posao ili ne, nego o tome treba li vjerovati ženi koja je bila žrtva, poručuje republikanka Lisa Murkowski, senatorica s Aljaske. Priznajmo, to je veliki napredak: prije par stotina godina svađali su se oko toga imaju li žene dušu, desetljeća su trebala da dobijemo pravo glasa. A sad ćemo vidjeti jesmo li dovoljno vrijedne da biste nam počeli vjerovati. Ne u Hrvatskoj, za početak u Americi.