IZA KULISA

ROBERT BAJRUŠI Bogate članice EU ne brinu ljudska prava kad Kina posluje s njima

Dubrovnik, 110419.
Predsjednik Vlade Andrej Plenkovic i predsjednik Drzavnog vijeca Narodne Republike Kine Li Keqiang su nakon vecere odgledali ples folklornog ansambla Lindjo te sa pratnjom prosetali Stradunom.
Foto: Tonci Plazibat / CROPIX
Tonci Plazibat / CROPIX

 

Ne bi se reklo da svi u Europskoj uniji dijele hrvatsko veselje zbog najavljenih investicija iz Kine. Tako Deutsche Welle upozorava da u Bruxellesu i Berlinu smatraju kako bi “Incijativa 16+1 mogla unijeti razdor u EU-u”, uz dodatno upozorenje prema kojem će “Peking svojim velikim projektima u srednjoj i jugoistočnoj Europi podriti jedinstvo Europske unije”.

Kina je, doista, sve samo ne demokratska država. Samo što kineska politika ima jednu važnu osobinu, a to je da ne pokušava svoje društveno uređenje izvoziti u druge države. Utjecaj - da, i u tom smislu, što je više poslova s Kinom, to će i međusobni odnosi biti isprepleteniji, međutim, daleko je od istinite teza kako najnoviji kineski iskorak prema Europi zabrinjava Berlin i Bruxelles “jer bi mogao unijeti razdor unutar Europske unije”.

Recimo, dosadašnje kineske investicije u Hrvatskoj iznose 300 milijuna eura, a u Njemačkoj - 22 milijarde, Kina je odavno jako duboko u EU, ali kada posluje s bogatim članicama, nitko ne spominje demokraciju.

Volvo, ponos švedske auto-industrije, sada je u vlasništvu kineske tvrtke Geely, a u srpnju 2018. godine BMW i Volkswagen s Kinezima su potpisali ugovore vrijedne 15 milijardi eura, koji su zaključeni nedugo nakon posjeta kineskog premijera Li Keqianga Berlinu. Kao što je Emmanuel Macron likovao kada je kineski predsjednik Xi Jinping prije dva tjedna u Parizu potvrdio da Kina kupuje 300 Airbusovih zrakoplova, koje će platiti 30 milijardi eura, i nitko nije pitao za kršenja ljudskih prava.

Zato je - u najmanju ruku bezobrazno, da ne koristimo teške riječi - kada njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas kritizira nedavni talijanski (ali upozorenje nije upućeno isključivo Rimu, nego, posredno, i Zagrebu, Budimpešti, Varšavi, Ateni i ostalima koji se nalaze na Putu svile) dogovor s Kinom upozorenjem prema kojem “ako neke zemlje vjeruju da mogu sklapati unosne poslove s Kinezima, doživjet će čudo i jednoga dana se probuditi u ovisnosti”.

U stvarnosti, ako Njemačka i Francuska budu inzistirale da Europska unija izgleda kako oni žele, oni će više podrivati europsko jedinstvo nego Kina.

Izdvajamo