Ponekad je stvarno teško shvatiti postupke Milana Bandića. U redu, izjave i obećanja koje godinama daje zagrebački gradonačelnik često se kose s elementarnom logikom, ali sve te najave golemih projekata najčešće su se odnosile na nedefiniranu budućnost i zato su se mogle odgađati, a da Bandić politički ne nastrada.
Međutim, sada iz Kluba zastupnika Stranke rada i solidarnosti najavljuju kako će već ovaj tjedan održati sjednicu Kluba nakon koje će pokrenuti proceduru opoziva ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak. Ne, kao uobičajeno, u skladu s Bandićevim obećanjima kako će nešto napraviti “jednog dana” ili za “četiri godine”, nego - prekosutra. To nešto je rušenje ministrice u zajedničkoj Vladi, što podrazumijeva izlazak HNS-a iz vladajuće koalicije, a ovakav rasplet bi značio da Bandić jako čvrsto drži premijera Andreja Plenkovića za neku stvar. U što duboko sumnjamo.
Jako, stvarno jako iracionalno ponašanje čovjeka čija stranka, prema preciznim rezultatima europskih izbora, ne vrijedi ni dva posto. A opet, odlučio se za igru u kojoj može samo izgubiti jer Plenković ne smije dopustiti film u kojemu on i HDZ popuštaju pod Bandićevim ucjenama. Zato je Branko Bačić promptno odbacio mogućnost da HDZ-ovci potpišu Bandićevu inicijativu, a isto najavljuju manje-više iz svih stranaka, osim MOST-a koji je također u fazi odumiranja. Bit će jako zanimljivo vidjeti hoće li se među potpisnicima naći i nekadašnja SDP-ova elita: Milanka Opačić, Zdravko Ronko i Ana Komparić-Devčić. Troje bivših milanovićevaca sada su bandićevci i trebali bi podržati smjenu ministrice obrazovanja kojoj se na teret stavlja jer nije mislila platiti vjeronaučnu literaturu, a isto to donedavno su zagovarali SDP-ovi bjegunci dok su se još hvalili svojim socijaldemokratskim gardom.
Usto, ovdje se najmanje radi o Blaženki Divjak, koja je ionako više manekenka nego reformatorica obrazovanja. Kada se preciznije analizira njezin rad, sve obiluje velikim najavama iza kojih stoje minimalni pomaci. Ovdje je riječ o Milanu Bandiću i prostačkom diskursu koji on unosi u svakidašnju javnu komunikaciju. Vrijeđanje neistomišljenika, mizoginija i podilaženje najnižim strastima tek su dio njegove svakodnevice posljednjih godina.
Nakon što su iz Ministarstva graditeljstva obavijestili kako je Grad Zagreb poslao izvještaj o stanju i potrebnim zahvatima sanacije za nekoliko mostova, među kojima nije Savski, a ni za jedan od mostova nije dostavljen plan i program održavanja cestovnih građevina, Bandić je resornog ministra i potpredsjednika Vlade Predraga Štromara prostački optužio kako je “negdje u Zagorju pio gemište dok je on popravljao zagrebačke mostove”. I to kaže gradonačelnik čija se politika svodi na izreku “obećanja ludom radovanja”. Još 2001. izjavio je kako će se spaliti ako u iduće četiri godine ne sanira deponij smeća Jakuševec, obećavao je sve i svašta, i tunel kroz Medvednicu, metro, pet tisuća novih fasada, krov na Dinamovu stadionu, novi nacionalni stadion, nekoliko mostova preko Save, a sada priča o zagrebačkom Manhattanu i neboderu s 200 katova. Umjesto toga, Zagreb je zagušen neodvezenim smećem, prometnice su pune rupa, središte prepuno zgrada na kojima su oronule fasade, a gradska blagajna se svako malo popunjava novim kreditima od nekoliko stotina milijuna kuna.
Zato rupa koja se prošli tjedan otvorila u mostu preko Save bolje od bilo kakvih riječi opisuje do čega je dovela politika Milana Bandića.